Marin Frka ide u treći razred gimnazije, jezični smjer. Živi, uči i odrasta u gradu sve od 2002. godine. Dio je peteročlane obitelji, ako se životinje ne ubrajaju. Voli druženja, činit đireve, slušat ploče i naravno, fotografirat.
Kada si i zašto počeo fotografirati?
Davno se fotoaparat našao u mojim rukama, bilo mi je desetak godina i s rodicom sam išao u šetnju po Lopudu, pošto sam znao da nas čekaju predivni prizori dobio sam želju sačuvati sve te, meni idilične scene. Slike naravno nisu bile spektakularne, ali osjećaj koji sam dobio s fotoaparatom u ruci, jest.
Koji su ti najdraži motivi? Što te pokreće i inspirira?
Inspiriraju me ljudi, njihovi stilovi i pristupi. Ostali umjetnici su mi također muze, a najčešći motivi su mi spoj prirode i društva, navike i običaji ljudi. Najveći pokretač je moj nono, Josip Trostmann koji me naučio o mnoštvu slikara i njihovim fazama, dao mi je uvid u kompoziciju i boju. „jedva čekam Pinu pokazat“ mi je uvijek prva misao nakon okidanja dobre slike.
Imaš li ambicije profesionalno se razvijati kao fotograf? Jesi možda sudjelovao na nekim izložbama do sada?
Imam i želim, izložbe još nije bilo ali želja je tu, materijala ima preko glave i neću dopustiti da ostane neiskorišten. Koliko god iščekujem taj događaj želim to dobro isplanirati i pripremiti, što nije lak posao.
Imaš li neke uzore među fotografima?
Uzori u fotografiji su mi razni, Vivian Maier, Garry Winogrand, William Eggleston… od svakog ima ponešto lijepo za naučit.
Više Marinovih fotografija pogledajte na njegovom Instagramu @frkapix
