Neki narodni izrazi kao i ovaj u naslovu me baš nekad ” okinu”.
Ili rečenica “nije ti ništa”, ” sve je u glavi”, ” bilo pa prošlo, baš dobro izgledaš tko bi rekao da ti je nešto”… itd.
I onda povjeruješ jer to “NEŠTO” nije oku vidljivo.
To “NEŠTO” te NE ojača. To te DODATNO RANl. To te ZATVORl. To tvoj svijet SMANJl. To te STlSNE, UKRUTl. To te učini OPREZNIJlM. To te učini da NE vjeruješ ljudima. Živiš život lZ straha, NE ljubavi. I DA! Ne vjeruj ako ti kažu da te učinilo “JAČlM”!
Došao si takav i ZATO si preživio! P R E Ž l V l O si! TU si!
A SAD trebaš nekoga da ČUJE tvoju priču!
Da ti POMOGNE ZAClJELlT ranu, a NE da ti kaže: ” Nije ti ništa, možeš ti to, prošlo je”.
TREBAŠ nekog da ti drži ruku i kaže ti: ŽAO Ml JE. TU SAM. VlDlM TE. NlSl umislila / umislio. To se dogodilo. NlSl više sama / sam.
TREBA ti PODRŽAVAJUĆI svjedok. Treba ti netko tko će ti pomoć ZAVRŠlTI ovu priču u kojoj PREDUGO živiš i iz koje REAGlRAŠ i GLEDAŠ na život…
E TO ti treba!
Maja Vreća je tjelesno orijentirana terapeutkinja pod supervizijom.
