U sklopu obilježavanja Dana dubrovačkih branitelja i 30. obljetnice djelovanja Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, predavači Područnog Centra Dubrovnik Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, dr. sc. Nikolina Hazdovac Bajić i dr. sc. Vinicije B. Lupis u suradnji s Dubrovačkim knjižnicama te u sklopu programa Dubrovačkog zimskog festivala održali su predavanje na temu Kult svetog Nikole – mijene kroz povijest i uloga u izgradnji suvremenog identiteta Dubrovnika. Predavanje se održalo 6. prosinca u Čitaonici narodne knjižnice Grad.
Razlog bavljenja upravo ovom temom predavači su pronašli u činjenici da je kult sv. Nikole kao fenomen ostao neobrađen te da su unutar Instituta bili dužni objaviti znanstveni rad. Kako je naglasio Lupis, vjerska verzija sv. Nikole, kao trećeg kulta uz sv. Vlaha i Orlanda, ostaje ukraden od onog svjetovnog, a rad o fenomenu kulta sv. Nikole bit će objavljen u tri znanstvena časopisa.
U uvodnom dijelu predavanja, Lupis povezuje tri kulta grada Dubrovnika.
– Grad Dubrovnik je uz vjerski i državni kult sv. Vlaha, prepoznat i kao svjetovni kult viteza Orlanda. Orlando i sv. Vlaho, dva su simbola grada Dubrovnika, vezana svojim simboličkim i duhovnom značenjem uz spomen njegova imena. Orlando kroz kult sv. Vlaha tijekom 19. stoljeća dobiva jednu političku dimenziju, otpora austro-ugarskoj vlasti. Najvažnija Orlandova uloga je upravo u reinterpretiranju rituala Feste sv. Vlaha gdje postaje važnim čimbenikom u samom činu podizanja svečeve zastave na jarbol njegova stupa. Orlandov stup bilježio je najdramatičnije trenutke u obrani Dubrovnika u Domovinskom ratu. Sveti Vlaho i vitez Orlando dobivaju posebno novu simboličku dimenziju hrvatskog otpora srpsko-crnogorskom agresoru odnosno pripadanju zapadnoeuropskom kulturnom krugu i otporu stranim političkim presezanjima – rekao je Lupis.
Znanstvena suradnica Hazdovac Bajić započela je svoje predavanje povezivanjem pojmova identiteta, simbola i zajednice.
– Krenuli smo ispitati kako se taj kult sv. Nikole u Dubrovniku prometnuo iz jednog religijskog, strogo religijskog simbola i prešao u svjetovni okvir. Krenuli smo od pitanja identiteta, budući da su identitet, simboli i zajednica povezani. Kada govorimo o identitetu, to je u brojnim znanostima danas izuzetno važan pojam koji se, opisuje na različite načine, koristi u različitim kontekstima. U znanosti je prevladalo postmodernističko shvaćanje identiteta, za razliku od modernističkog shvaćanja. Modernističko se shvaćanje temeljilo na poimanju identiteta kao jednog strogog, određenog i nepromjenjivog fenomena. Dok postmodernističko shvaćanje prihvaća da su identiteti fluidni, da se mogu mijenjati. Kada govorimo o identitetu na našim prostorima, u ovom kontekstu, kroz različite je znanosti potvrđeno da se događa jedna uzajamna veza između religije, religijskog simbola i identiteta. Bilo da se identitet tiče regionalne ili lokalne zajednice, ili one nacionalne. Stalno se događaju transformacije simbola, kako povijesnih, tako i religijskih – istaknula je Hazdovac Bajić.
Svrha ovog projekta je bila odrediti i steći prvi znanstveni uvid u međusobni odnos koncepata religijskog simbola, identiteta i zajednice na primjeru sv. Nikole. Na ovom su se projektu predavači koristili interdisciplinarnim pristupom, kroz povijesnu i sociološku perspektivu.
Povijesni dio rada temeljio se na prikupljanju i analizi povijesne arhivske građe, a sociološki pristup uporište je našao u kvalitativnom istraživanju, tj. provođenju niza polustrukturiranih intervjua sa skupinama u društvu za koje je predavačica Hazdovac Bajić smatrala da imaju ‘specifičan odnos prema simbolu sv. Nikole’ – pomorci, branitelji i skupina janjevske manjine. Provedeno je oko tridesetak intervjua.
Voditelj centra, Vinicije Lupis povijesnu je perspektivu prikazao kroz sv. Nikolu, maloazijskog biskupa iz mjesta Mire dok u 11. stoljeću dolazi do čašćenja sv. Nikole Putnika iz Tranija, dok se u starom Dubrovniku častio i treći, sv. Nikola Tolentinski.
– Kult sv. Nikole se vezuje za dinastiju Anžuvinaca, dok ovaj kult u Dubrovačkoj Republici nikada nije bio dijelom važnih blagdana, osim kulta sv. Nikole na Prijekome koji je bio vezan uz dijeljenje jabuka neoženjenim muškarcima i djevojkama – komentirao je Lupis.
Slojevitost sv. Nikole i njegovog kulta u dubrovačkom kontekstu prikazala se kroz sociološku prizmu u kojoj je predavačica Hazdovac Bajić provodila intervjue u kojima je zaključila da simbol sv. Nikole prvenstveno ima dva značenja: onaj tradicionalni koji je kult imao do 1991., i moderni koji ima od 1991. nadalje. Sudionici društvenog istraživanja prepoznali su oba značenja, dok je nekolicina bila usmjerenija na prvo, odnosno drugo značenje samog simbola.
Prvo se značenje odnosilo na predbožićno vrijeme darivanja djece, na sretni povratak članova obitelji koji nisu tu, misleći prvenstveno na pomorce i putnike. Drugo, odnosno modernije značenje više se povezalo sa događajima koji su se dogodili 1991., povlačeći jednu negativnu, tužnu i traumatičnu konotaciju. Vrijednosna razina kulta povezala se uz zajednicu, u tradicionalnom i modernom značenju, dok se emocionalna razina nadovezuje na vrijednosnu, stvarajući pozitivne emocije na tradicionalnoj vrijednosnoj razini poput radosti, slavlja, obiteljskog darivanja. U modernom smislu, naglasak je na negativnim emocijama koje su proizašle iz jednog traumatičnog iskustva koje se dogodilo 1991. godine.
Analizom nijansi simbola, predavači su htjeli prikazati kako je jedan izrazito vjerski kult nakon 1991. dobio posve jednu novu dimenziju.
-Kult sv. Nikole postao je kult zaštitnika branitelja Domovinskog rata, gdje iz jednog religijskog konteksta poprima svjetovni kontekst – zaključila je Hazdovac Bajić.
