Na Grudi je predstavljena knjiga Antonija Bratoša ”Iz navike”; Lasić: Bez titula, bez samopromocije – samo čovjek, obitelj i pisanje
Sinoć je u Domu kulture u Grudi predstavljena knjiga Antonija Bratoša pod naslovom “Iz navike”. Zahvaljujući Matici hrvatskoj – Ogranku Konavle upriličena je ova doista lijepa i sadržajna večer, ispunjena riječju, glazbom i onim posebnim osjećajem zajedništva koji se rijetko može odglumiti – jer se on jednostavno dogodi.
”Nisam muzikolog niti glazbeni kritičar, ali mogu reći da se itekako isplatilo biti dio ove večeri. Zašto? Zato što je to bio jasan dokaz da i male sredine, poput naše, mogu imati izvrsne stvaraoce – glazbenike i pjesnike koji svojim radom nadilaze lokalne okvire. Antonio svojim tekstovima pjesama, ali i cjelokupnim umjetničkim izričajem, pokazuje kako autentičnost nema ograničenja. Naprotiv, često upravo iz manjih sredina dolazi najčišća i najiskrenija umjetnost”, osvrnuo se na nastup načelnik Božo Lasić te dodao:
”Konavle se s pravom ponose svojim klapama, zborovima, kulturno-umjetničkim društvima i limenom glazbom sa stoljetnom tradicijom. To je temelj našega identiteta i dio kolektivne memorije. No osobno smatram kako je sastav Kamenolom, koji je proistekao iz sastava OPG (ako se ne varam), jedan poseban i hrabar iskorak u odnosu na sve nabrojeno. U tom kontekstu ne treba zaboraviti ni našega repera Klaića, koji također gradi prepoznatljiv i autentičan izraz. Glazbu Kamenoloma teško je jednoznačno smjestiti u rock, jazz ili neki treći žanr. Ona izmiče definicijama, ali upravo u toj neuhvatljivosti leži njezina snaga. Plijeni i u vokalnom i u instrumentalnom dijelu. Ne vidim razloga zašto takav sastav ne bi mogao uspjeti i na nacionalnoj razini, pa i šire. I to ne iz pretencioznosti, nego iz uvjerenja da kvaliteta, kad je iskrena, prije ili kasnije pronađe svoj put. Što se same knjige tiče – o kojoj je, možda nepravedno, bilo i najmanje riječi – napisat ću više kada pažljivije pročitam stihove. Na prvu, čini mi se kako je Antonio, uz Obada, Baula i Penda, nova grana na stablu vrsnih konavoskih pjesnika. Njegov izraz djeluje jednostavno, ali ta jednostavnost nije siromaštvo riječi, nego njihova pročišćenost. Posebno me se dojmio životopis na posljednjoj stranici knjige, koji glasi:
Antonio Bratoš, sin Tonća Bratoša, rodom iz Grude, živi u Kuparima pokraj Dubrovnika. Muž divne žene. Otac divne djece. Dok čeka mirovinu, bavi se svim i svačim i o tome piše pjesme.
U tim kratkim rečenicama sažeta je čitava filozofija skromnosti i autentičnosti. Bez velikih titula, bez samopromocije – samo čovjek, obitelj i pisanje. A možda je upravo u tome tajna dobre poezije: da nastaje iz života kakav jest, iz svakodnevice, iz „navike“ koja se pretvara u stih.
Takve večeri podsjećaju nas da kultura nije privilegij velikih gradova. Ona živi ondje gdje postoje ljudi koji stvaraju i oni koji su spremni doći, poslušati i podržati. A sinoć je Gruda pokazala da to zna i može”, istaknuo je načelnik.
