U nalogu iz Ministarstva kulture da se zaustave radovi na Peskariji izostala je ključna stavka koja bi nas uvjerila da je riječ o odgovornom i ozbiljnom ponašanju ljudi koji skrbe o zaštiti kulturne baštine jednog ovakvog grada kakav je Dubrovnik. Izostao je ključni odgovor na nekoliko jednostavnih pitanja – kada je izvršena naknadna revizija projektnog rješenja i zašto o njoj nije informiran investitor te obrazloženje od kojih to sustava mjera zaštite projektno rješenje odstupa? Jesu li od 23. prosinca prošle godine kada je investitor dobio suglasnosti konzervatora donesene neke nove mjere zaštite ili su zamjenik ministrice Davor Trupković i glavni konzervator Tomica Petrinec i tadašnja pročelnica Žana Baća nešto propustili i debelo “zabrljali” u cijeloj priči.
Zašto rijetko kada, ako ikada, konzervatori žele stati pred novinare i braniti svoja rješenja i stavove? Čega se boje i zašto se ponašaju kao sjenke? Zašto posve jasno i otvoreno ne kažu u čemu se i kako pogriješilo? I, što je još važnije – kako bi se trebalo i moglo napraviti u skladu sa smjernicama.
Zašto priča oko Peskarije zabrinjava?
Jer nas još jedanput sve okolnosti upozoravaju da dokumenti suglasnosti i dozvole koje investitori ishoduju, s pečatom struke, ne znače ništa. One se ne doživljavaju i ne poštuju kao završni čin utvrđene i legitimne procedure koja do njih vodi.
Jer nas još jedanput uvjeravaju da onima koji bi trebali biti najodgovorniji jer su iza dozvola njihove odluke i postupci, “ne pada ni dlaka s glave”, niti im se ni na trenutak zatrese stolica.
Jer se još jedanput uvjeravamo kako državni sustavi ne funkcioniraju, kako su nedosljedni i kako su podložni (samo)volji pojedinaca.
Jer je otužno gledati kako se svi oni koji su projekt vidjeli i nije im bio sporan, sada prave da ga nisu vidjeli.
Jer je, iznad svega, osjećaj nepovjerenja prema sustavu, struci i njihovom radu, zabrinjavajuće visok, zbog čega “ulica” na način “halabuke” poražava struku i baca je na koljena, a politika i političari okreću “mode” djelovanja u populizam.
Zabrinjava i to što nas čitavo ovo događanje oko Peskarije uvjerava kako iza političkih odluka i zaključaka struke ne stoje promišljena, dugoročna, dobro odvagana i proučena mišljenja. Koja će i političari i struka otvoreno braniti, a ne pod pritiskom javnosti pobjeći podvijena repa.
Uopće nije bitno je li riječ o Maru Hajdarhodžiću ili Peru Periću i xy osobi, bahatoj, drskoj, ovakvoj ili onakvoj. Bitno je da je neozbiljno, nekorektno i sramotno nedoraslo ukidati ili oduzimati nešto što je prošlo svu potrebnu proceduru, a nakon što su radovi započeli i investitor u to već uložio neki novac.
Ako struka nije dorasla ili su primjedbe na nju brojne i učestale, kao što su na rad konzervatora, onda treba stvari mijenjati. A, što se kod nas događa? Svi gunđaju, a politika mazi. Drži ih pod skutom. I stvara savršenu podlogu za razmišljanja i teze o tome koliko je korumpiran i potkupljiv svaki segment u sustavima našega društva i naše države.
Upravo zato građani i gdje treba i gdje ne treba stvaraju “buku”. Sumnjaju u svaku dozvolu, svako dopuštenje, svaku suglasnost. Naslućujući da iza svake od njih stoji korumpirani državni službenik ili službenik koji će slušati naloge korumpiranih političara.
Razvojem događaja na Peskariji gdje je naloženo da se radovi prekinu unatoč svim dozvolama i suglasnostima, te dosad uloženom novcu, potezi politike im daju za pravo da upravo tako razmišljaju. Ali i da svi zajedno pitamo kako je moguće da baš nitko nije provjerio niti vidio – kao što sada kažu – projektni zadatak u koji su uključeni i Županijska lučka uprava kao naručitelj projekta zbog smještaja granične policije za koju sada postoji improvizirana kućica na Peskariji, pa posredno dakle i Županija pa i Grad iako tom javnom površinom ne upravlja.
Kad se sve zbroji i oduzme, puno više propusta se može nabrojiti strukovno-političkoj strukturi upletenoj u ovu priču, nego onima koji izgledno mogu izvući “deblji kraj”.
A i ostaje uvijek ono isto pitanje kakve se poruke s ovakvim primjerima imaš-nemaš dozvolu šalju zainteresiranim ulagačima. Neozbiljno je, blago rečeno.
