24.8 C
Dubrovnik
Nedjelja, 6 srpnja, 2025
HomeUz čašicu eliksira s Marijom GrgurevićKad izgovorim tu rečenicu, u meni se nešto "smrzne"

Kad izgovorim tu rečenicu, u meni se nešto “smrzne”

„Radim samo ono što mi donosi radost i to je dovoljno“

Imam sreću da radim upravo ono što volim, to jest puno različitih stvari koje volim, sve u jednom paketu. To baš zvuči blagoslovljeno i sretno, zar ne? 

Kako vama osobno zvoni rečenica: „Radim samo ono što mi donosi radost i to je dovoljno“?

Lako je raditi neki dosadni, mrski posao i biti „žrtva“ životnih prilika jer nam je tako „pao grah“. No kad radite upravo ono što volite, a taj dio vas koji je uvijek žrtva nečega i dalje kreira taj isti program i osjećaj… e onda nema druge nego razmotriti čemu se dalje vrti taj dotrajali program i tko ga u stvari vrti.

Ideja vodilja na mom putu zadnjih godina je ostvarenje osobnog potencijala i dharmičke zadaće, te neki moj doprinos društvu.

Svjesna sam da je to privilegija i zahvalna sam na prilici da uopće pokušam. I definitivno nisam očekivala da će jedna od najtežih zadaća biti dozvoliti sebi da uživam u tom procesu.

Kad izgovorim tu gore spomenutu rečenicu, u meni se nešto smrzne na frazu „i to je dovoljno“… 

Ako ih sama stavim, mogu i skinut svoje okove!

Je li uistinu dovoljno samo biti, samo postojati i samo živjeti svoju radost i kreativnost? Samo… već taj žargonski uljez daje naslutiti da je odgovor: „Ne“.

Iz glave bi, na prvu loptu, većina nas vjerojatno rekla „Naravno da jest!“, ali ipak negdje duboko ta misao podiže nelagodu i mehanizme koji osiguravaju, iz nekog nesvjesno ugrađenog programa, doživljaj da je život patnja, stres i kazna.

Odakle nam ti nesvjesni programi, manje je bitno. Potrebnija je informacija kako ih deprogramirati i ne dozvoliti da sabotiraju ono što imamo za dati.

Svjesno se suočiti s time da sami stvaramo svoju patnju je početak. Hrabro je već to, a još veća hrabrost je napraviti svaki dan po jedan korak prema slobodi.

Ključ stvaranja je percepcija da stvaramo i svjesni izbor što učinit sljedeće. Ako ja sama stvaram svoje okove, sama ih mogu i skinuti. Nikome ne dugujem da ostanem zatočena. Isto tako ni meni nitko ne duguje da nešto bude drugačije. Pa što bude da bude.

Stvaranje je samo igra, ako pogriješimo, porušimo i odemo na neku drugu igru. Tako to djeca rade, prije nego nauče biti zatočena u obaveze i patnju.

Ovo dijeljenje danas je jedan moj korak da de-kreiram za sebe taj stari program koji kaže da život ne može biti ispunjen ljepotom, lakoćom i smislom, bez poteškoća, borbe i patnje.  Pridružite se, iz srca, barem jednim – “Dovoljno je”.

Marija Grgurević je vlasnica holističkog fitness studija Elixir Vitae u Župi. Prije par godina ostavila je posao u event managementu i krenula je u podvig stvaranja jednog eksperimentalnog prostora za istraživanje nove paradigme života koji izlazi iz vlastitog kreativnog stvaranja i duhovnog rasta.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Danas objavljeno

Dubrovnktv.net

Najnoviji komentari

KOMENTAR TJEDNA