Zadnjih dana vodi se žustra rasprava o tome tko je urbanistički i prostorno unakazio Dubrovnik. Paradoksalno, o tome danas najglasnije govore upravo oni akteri koji već više od deset godina, kroz ciljane izmjene prostornih planova, sustavno nastavljaju razarati urbano tkivo grada – pišu na facebooku srđevci.
Tako danas, gotovo kao u lošem vicu, gradonačelnik krivnju prebacuje na političare, a predsjednik Gradskog vijeća na struku. No činjenice su jasne: da se slušalo struku i građane, Dubrovnik nikada ne bi bio urbanistički devastiran na način kojem danas svjedočimo.
Dovoljno je prisjetiti se referenduma o Srđu, kada su se lijeve i desne političke opcije udružile kako bi progurale privatne interese nekretninskih mešetara. Tada je struka jasno i glasno rekla svoje „NE“ izmjenama GUP-a i planskoj devastaciji grada.
Društvo arhitekata Hrvatske, Društvo arhitekata Dubrovnik, Institut za turizam, kao i brojni ugledni stručnjaci poput Pave Župan Rusković, Mirele Holy i Iva Lučića, bili su više nego glasni u upozorenjima. Arhitekti, urbanisti, konzervatori, krajobrazni arhitekti, stručnjaci za okoliš i turizam — praktički cijela struka i velik dio javnosti — otvoreno su se protivili takvim planovima.
Apsurd je danas još veći jer isti oni političari i mediji koji su tada struku i građane nazivali „kočničarima razvoja“, danas upravo u njima pokušavaju pronaći krivce za vlastite loše odluke.
Političari tada, kao ni danas, nisu slušali struku. Nisu slušali ni gotovo 90 % građana koji su se na referendumu jasno izjasnili protiv takvih prostornih planova.
Nažalost, upravo je Mato Franković nastavio model ignoriranja struke i mišljenja građana. U posljednjih devet godina više je puta mijenjao i donosio prostorne planove, ispunjavajući i najapsurdnije želje investitora te nastavljajući urbano urušavanje Dubrovnika i njegova prostora. Urbanisti i arhitektonska udruženja i sada glasno upozoravaju na posljedice, no želja gradske vlasti da progura novu izgradnju prije donošenja novog GUP-a ponovno je bila jača od struke.
Posljedice takvih odluka, naravno, ne postaju vidljive preko noći. One dolaze postupno — kada nove dizalice osvanu na posljednjim zelenim površinama Babina kuka, Uvale Lapad ili Svetog Jakova. Ili kada na mjestima poput Radeljevića i Remize niknu novi apartmanski mastodonti koji trajno mijenjaju lice grada.
Na kraju treba podsjetiti Mata Frankovića da je upravo njegova stranka još devedesetih godina ukinula urbanističke zavode te prostorno planiranje svela na razinu jedne katastarske čestice. Toliko o poštivanju struke.
