Jučer je u prostorima Doma Marina Držića svečano otvorena izložba „Marin Držić – prvi čin“, kojom je obilježena velika obljetnica – 500 godina od prvog spomena najvećeg hrvatskog komediografa u pisanoj povijesti (1526. – 2026.).
Budući da o Držićevu djetinjstvu i ranoj mladosti nedostaju pouzdani podatci, ključnu ulogu u rekonstrukciji njegova životopisa imaju upravo arhivski dokumenti. Središnje mjesto na izložbi zauzima isprava od 12. travnja 1526. godine kojom se Marin Držić potvrđuje za rektora crkve Svih svetih (Domino). Ovaj dokument, koji se čuva u Državnom arhivu u Dubrovniku, u fondu Razni zapisi državne kancelarije Dubrovnik (Diversa cancellariae), predstavlja istinski „prvi čin“ Držićeva javnog života. Upravo mu je to imenovanje osiguralo financijsku stabilnost i društveni položaj, omogućivši mu da se kasnije posveti književnom i kazališnom radu. Bez tog povijesnog trenutka, pitanje je bismo li danas baštinili remek-djela koja su zadužila ne samo hrvatsku, već i europsku renesansnu književnost.
Na otvorenju izložbe sudjelovali su Nikša Matić, ravnatelj Doma Marina Držića, Valerija Jurjević, autorica izložbe i kustosica, Nikolina Pozniak, ravnateljica Državnog arhiva u Dubrovniku, mons. Roko Glasnović te zamjenik gradonačelnika Grada Dubrovnika Velibor Puzović.
Nikša Matić, ravnatelj Doma Marina Držića, zahvalio je publici, Državnom arhivu u Dubrovniku na suradnji i svima koji su sudjelovali u stvaranju ove jedinstvene izložbe. Istaknuo je važnost isprave s kojom Marin Držić prvi put nastupa na pozornicu pisane povijesti, a posebice zbog 1526. godine zbog koje se 1508. uzima kao godina rođenja našeg komediografa. Naglasio je kako ova izložba, uz popratni dvojezični hrvatsko-engleski katalog, predstavlja ključni korak prema ostvarenju težnje Doma Marina Držića da postane znanstveno-istraživački nacionalni referentni centar za proučavanje lika i djela Marina Držića.
Autorica izložbe i teksta kataloga, kustosica Valerija Jurjević, objasnila je koncept izložbe i sadržaj isprave, posebice ceremonije preuzimanja dužnosti rektora koja sadrži elemente teatralnosti koji nagovještavaju Držićevu dramsku budućnost. Pojasnila je kako naslov „prvi čin“ simbolizira stvarni početak Držićeva javnog djelovanja, povlačeći paralelu s njegovim književnim opusom u kojem, baš kao i u njegovu životopisu, nedostaju ključni fragmenti. Time ova isprava postaje nezaobilazno polazište za rekonstrukciju i razumijevanje Vidrina životnog i stvaralačkog puta.
Nikolina Pozniak, ravnateljica Državnog arhiva u Dubrovniku, naglasila je važnost međuinstitucionalne suradnje, istaknuvši kako arhivski dokumenti ne smiju ostati samo na policama, već moraju biti živi poticaj svim današnjim i budućim istraživačima.
Mons. Roko Glasnović podsjetio je na Držićevu pripadnost katoličkom kleru, pojasnivši značenje te riječi kao onoga koji „pripada Bogu“. Osvrnuvši se na Držićevu podjelu na ljude „nazbilj“ i „nahvao“, dubrovački biskup istaknuo je kako ta dihotomija prožima društvo od 16. stoljeća do danas te kako lik i djelo dum Marina i dalje zrcale našu stvarnost.
Zamjenik gradonačelnika Grada Dubrovnika Velibor Puzović svečano je proglasio izložbu otvorenom i u svom govoru istaknuo značaj Marina Držića za društveni i crkveni život 16. stoljeća te je naglasio važnost daljnjeg istraživanja života našeg velikana hrvatske komediografije.
Posebnu emocionalnu notu i autentičnost večeri dao je glazbeni nastup komornog trija. Sopranistica Valentina Elizabeta Šilje, uz pratnju Dore Kamber na violini i Pera Škobelja na gitari, izvela je skladbu „Te Deum Laudamus“ („Tebe Boga hvalimo“) skladatelja Tomása Luisa de Victorije. Izbor ove skladbe nije bio slučajan jer se u spomenutoj ispravi navodi ovaj drevni hvalospjev kao dio ceremonije preuzimanja Držićeve nove dužnosti. Zvuci koji su nekada pratili Držića na novom životnom putu ponovno su ispunili prostor njegova Doma, stvarajući snažnu poveznicu između prošlosti i sadašnjosti.
Važan segment projekta je i dvojezični katalog koji sadrži predgovor autorice izložbe Valerije Jurjević te tekst kustosice Doma Marina Držića Ane Saltarić „Slučaj dubrovačkog nadbiskupa Filippa Trivulzija – Problem petogodišnje praznine“ koji nudi moguće odgovore na pitanje zašto se u ispravi spominje nadbiskup Rainaldo Graziani, kad je dubrovački nadbiskup u to vrijeme bio Filippo Trivulzio.
Za dizajn i grafičko oblikovanje kataloga i izložbe zaslužan je dizajner Šime Fabris (2TheSign.com).
Izložba „Marin Držić – prvi čin“ podsjeća nas na Držića izvan kazališnih kulisa, kao člana katoličkog klera, te je kroz suradnju s Državnim arhivom u Dubrovniku javnosti približena ova važna, a ponekad zanemarena strana života našeg dum Marina. Oživljavanje sjećanja u prostoru nekadašnje kripte crkve čiji je bio rektor dodatno naglašava neraskidivu vezu između Držića i njegova Grada.
Izložba ostaje otvorena za posjetitelje do 31. listopada 2026. godine.
