U sklopu programa Knjige pod stablima proteklog petka, u parku Luja Šoletića u Gružu održan je književnim susret s jednom od najosebujnijih suvremenih hrvatskih pjesnikinja – Dortom Jagić. Razgovor je moderirala književnica i profesorica hrvatskog jezika Staša Aras.
Središnji dio večeri bio je posvećen romanu “Kafić Dan”, prvom romanu Dorte Jagić, objavljenom 2025. godine u Nakladi Ljevak.
„Dorta je prvenstveno pjesnikinja, ali i vrhunska stilistica u hrvatskoj književnosti“, kazala je Staša Aras, ističući kako je njezin prvi roman važan i zato što „ocrtava i mapira jedan toliko autentičan i dosad neispričan prostor grada i određenu vrstu ljudi koje generacijski poznajemo, ali dosad nisu ovako predstavljeni“.
O ljubavi, ovisnosti i društvenoj rezonanci
Razgovor o romanu ubrzo je prerastao njegovo predstavljanje. Otvorene su teme alkoholizma, ljubavi, nasilja, obiteljskih odnosa, ženskog iskustva i društvenih obrazaca.
„Osobna priča nikad nije samo osobna priča. Mene uvijek zanima ta društvena rezonanca“, rekla je Jagić.
O likovima s ruba
Posebno mjesto u romanu zauzimaju likovi s društvene margine.
„Likovi s ruba zanimljivi su mi jer su šareni, slikoviti, hodajuće opomene. Oni zapravo govore kako društvo živi i kakvo je njegovo stanje.“
Glavna junakinja – emancipirana žena u kasnim četrdesetima koja se nakon ljubavnog brodoloma pokušava ponovno sastaviti – otvorila je i pitanja ženskog identiteta, društvenih očekivanja, mizoginije i različitih oblika nasilja.
O pisanju, slobodi i strahu od neobičnog
Jagić je govorila i o potrebi da književnost izađe iz sigurnih obrazaca i dopusti sebi više hrabrosti, igre i nepredvidljivosti.
„Sve smo više strogi, sve se više bojimo ludila. Normalni smo, funkcionalni, samo da ne bismo izmakli. Naše društvo je progutalo metlu. Književnost je zrcalo vremena.“
Njezin roman upravo zato izmiče klasičnoj fabuli, oslanjajući se na unutarnji monolog, asocijativnost, poetski jezik, humor i erudiciju.
O poeziji i ženama koje su mijenjale povijest
Drugi dio susreta bio je posvećen poeziji i autoričinu književnom putu. Jagić je na hrvatsku književnu scenu stupila 1999. godine, kada je za rukopis “Plahta preko glave” dobila nagradu “Goran za mlade pjesnike”. Dobitnica je i nagrade “Balkan Grand Prize for Poetry” nagrade “The European Poet of Freedom Award” za zbirku “Kauč na trgu” te “Goranovog vijenca” za ukupan doprinos poeziji. Danas su njezina djela prevedena na više od 20 jezika.
„Poezija je obilježila moj život. Nije lagan put, ali velika je duševna nagrada raditi ono za što si stvoren. Miran si sam sa sobom.“
Govorila je i o ciklusu pjesama posvećenom dvanaest žena koje su mijenjale povijest, a večer je zaključena pričom o Annie Londonderry, ženi koja je 1894. krenula na put oko svijeta biciklom – kao simbolu hrabrosti, slobode i pomicanja granica.
Susret u Gružu završio je ondje gdje i počeo – kod književnosti koja ne pristaje na granice.
Od slikovnice i svijeta ptica, preko romana o ljubavi, ovisnosti, nasilju i ženskoj slobodi, do poezije i zaboravljenih žena iz povijesti – Dorta Jagić pokazala je širinu autorskog svijeta koji već više od dva desetljeća počiva na jeziku, imaginaciji, humoru, istraživanju i hrabrosti.
Foto: FB, Dubrovačke knjižnice
