Dubrovački ogranak Matice hrvatske predstavio je u subotu (21. 6. 2026.) u atriju palače Sponza novi naslov – Liriku Oracija Mažibradića (1565.-1641.) koju je priredio i iz rukopisa transkribirao Milovan Tatarin.
Recenzentica prof. dr. sc. Lahorka Plejić Poje naglasila je kako je riječ o djelu fundamentalne naravi: ono sadrži književni opus Oracija Mažibradića koji dosad nije bio u cijelosti niti poznat, niti uspostavljen, niti dostupan, a osobito ne u suvremenom izdanju. Milovan Tatarin obavio je golem istraživački posao: prikupio je poznate i identificirao neke donedavna nepoznate ili barem neproučene prijepise, analizirao ih i usporedio te na temelju toga izdvojio one koji su relevantni. Izdanje kao cjelina, a naročito tekstološki komentari i transkripcija rukopisa, predstavljaju golem znanstveni doprinos nacionalnoj filologiji i kroatistici.
Zahvalivši Ogranku Matice hrvatske u Dubrovniku, prof. dr. sc. Milovan Tatarin kazao je kako je Mažibradić jedan od kanonskih hrvatskih dopreporodnih pjesnika koji je dosad bio podzastupljen s obzirom na ekstenzivnost i važnost sačuvanog opusa. Prvi i posljednji put, djela su mu tiskana u XI. knjizi Akademijine edicije Stari pisci hrvatski 1880., a sredinom 20. stoljeća Stjepan Kastropil publicirao je šesnaest novih sastavaka. S novim izdanjem neće se u enciklopedijskim i leksikonskim člancima lamentirati da je teško odrediti granice njegova opusa te da je nužno iznova ga prirediti. To da Oracio Mažibradić – pjesnik kasne renesanse – nakon 145 godina od prvoga objavljivanja dobije vlastito izdanje pitanje je i dostojanstva nacionalne filologije.
Osvjetljavanje pjesnika iz davnine nije samo čin iz književne povijesti, kazala je urednica knjige dr. sc. Jelena Obradović Mojaš, već i svojevrsno repozicioniranje i kulturološko reinterpretiranje onih imena koja su ukodirana u identitet Dubrovnika i nacionalne kulture. Taj čin je tim važniji kad se radi o onim tihim imenima koja nisu dio glasnih kanona za kojima se često poseže, a katkada se radi i o poistovjećivanjima skrovitih svjetova, u ovom slučaju Mažibradićeva i Tatarinova, možda i o dodirima suptilnih postojanja i prepoznavanja, jer ova knjiga, kao i znatan dio Tatarinova znanstvenog rada i jest odraz duboke posvećenosti Dubrovniku duhom iz Osijeka u kojem živi i radi.
Okupljene je u ime Matice hrvatske Dubrovnik pozdravila dr. sc. Monika Grdiša Asić.
