15.8 C
Dubrovnik
Petak, 29 ožujka, 2024
NaslovnicaKulturaČITAJMO ZAJEDNO: potresna poezija Vesne Čelebić

ČITAJMO ZAJEDNO: potresna poezija Vesne Čelebić

Potpuno mi je nadrealno slati Vam poeziju na današnji dan…. Ali opet, hvala Vam – pomalo me odmaknula od stvarnosti… možda, ako bi naše dobre misli mogle doprijeti do drugih kao neki ljekoviti poljupci, možda bismo samo i poeziju dijelili – zapisala je Vesna Čelebić na dan kad nam je na urednički mail poslala nekoliko svojih pjesama. Bio je 29. prosinac.

Snijeg u martu

E moj Johnny,

Ti si mislio da je proljeće u decembru nešto,

Da tek vidiš snijeg u martu,

Poslije potresa

U doba korone,

O ovom nisu pisali

U udžbenicima

Iz prirode i društva,

O ovome nismo učili ni riječi,

A kao da nam sve propuštene lekcije

Ulaze na vrata

Bez kucanja

Ili najave

Ne htijući mnogo više od života

Zaglavili smo

Između dva osmijeha,

Lica i pahulje.

Režija Iluzije

Kako pisati poeziju
U godini u kojoj nema ništa romantično?

Zemlja se trese, ali ne od plesa.
Osmijesi se znoje pod maskama.
Ljudi se vole samo s potvrdom.  

Teško je pisati poeziju
U godini u kojoj nema ništa obično:
Nema velikih druženja,
Spontanog grljenja na cesti
Nema posla,
A ni poljubaca onima koje dugo nisi vidio.

Ali,
Ima Vremena,
I nekog čudnog osjećaja Slobode,
Nagrešpanih rubova i metalnog okusa,
Kakve ni jedna prije nije imala.

Ah,
Kad bih barem bila dovoljno hrabra da ne mislim
Možda bi i ova godina bila poetičnija.
A možda je baš ovaj redak
Zapamti i boljom nego što jest.

Tako pisati poeziju:
Kao da nam na kraju samo ona ostaje.

Volimo Se

Imam tako neke prijatelje

Koje žive zračnom linijom od mene

Gledaju mi u prozore,

Je li bijeli ili crni dim,

Jesam li ili nisam:

Zahvalna sam što znam

Da neću umrijeti

Neprimjećena,

Možda je to sve

Čemu trebamo stremiti:

Ostaviti negdje neki trag,

Makar kao dim.

Requiem za 2020

Evo Johnny,
Kraj je godine,
Decembar, zima i snijeg veje:
Nije proljeće,  
I to je otprilike sve i jedino
Što je kako treba da je,

Ostalo, kao prenabrijani američki film,   
Trese na sve strane,
Osobne, poslovne, lokalne i globalne,
Metaforički i stvarno
Sve se tutnji i ruši,
Djeca umiru, odrasli vrište,
U pauzama između udaha
Čekamo odjavnu špicu,
A pišu se neke nove knjige,

Johnny,
Ni proljeće u decembru
Ni snijeg u martu
Nisu ni blizu strašni
Kao neispoljen gnjev kad konačno ustane!

Usahle nade brojim dane do nove godine,
Čekam onu muziku na kraju filma
I slova koja se polako vrte,

Nadam se vidjeti imena svih koji su danas
Potresom ustali na noge
U pomoć, u ljudskost,
Jer jedino što nam od ove usrane godine ostaje
Jest spoznaja da u svima nama
Još uvijek čuči Čovjek.
Spreman na skok.

Nazdravlje svim ljudima dobre volje,
A i drugima.

Vesna Čelebić živi u Dubrovniku gdje radi kao turistički vodič i copywriter. Prevela je knjigu Vedrana Mezeija Tu sam na engleski jezik. U slobodno vrijeme svoje misli voli zapisivati u poetskoj formi, uglavnom zato što tako bolje zvuče i onda kada nemaju smisla. Do sad joj je poezija objavljivana u Knjigomatu, RE, Balkanskom književnom glasnikuLiteratu te Literatu malom.  

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Danas objavljeno

Dubrovnktv.net

Najnoviji komentari

KOMENTAR TJEDNA