Umjetnička radionica Šarena jezera kao umjetnička organizacija djeluje od 2002. u području umjetničkog, multimedijalnog stvaralaštva, te poslovima zaštite nepokretnih kulturnih dobara, a posljednjih nekoliko godina posvećeni smo opremanju i fizičkog prostora radionice kako bi na adresi u Močićima mogli ostvarivati i javne susrete i programe – priča nam likovni umjetnik i profesor Luko Piplica nakon što smo iskazali znatiželju o izgradnji zanimljivog ateljea koji nastaje u Konavlima.
-Zgrada koju obnavljamo je stotinjak godina stara kuća koju je Nikola Piplica, brat mog djeda gradio do svoje 30.-te godine života, no ranjen je u prvom svjetskom ratu te umire mlad. Od početka je bila zamišljena kao radionica i konoba na koju se je planiralo dograditi stambeni dio. Kuća je tako na našem imanju i služila kao pomoćni objekt i jedina nije bila spaljena u Domovinskom ratu – nastavlja.
Kako je očuvana kao tradicijski oblik gradnje kamenom sa međukatnom konstrukcijom od čempresovih greda, u obnovi su primjenjeni isti restauratorski principi, te korišteni isti, izvorni materijali na oštećenjima koja je trebalo sanirati ili zamijeniti.
-Takav način rada ima naravno nešto drugačiju dinamiku, čempresove grede prikupljali smo bez rušenja zelenih stabala, najčešće su to bili oni vjetrom srušeni, kao dar prijatelja i poznanika, koje smo izvlačili iz šume ponekad i danima. Jasno je da je provođenje ovakvog pristupa obnovi jako zahtjevno i u naše doba izuzetak. Iako se stalno govori o tradicijskim zanatima ne postoje organizirani lanac dobave i rada sa takvim materijalima. Naša radionica djeluje na području restauracije zidnih oslika i restauracije drva, specijalizirana za povijesne materijale, tako da smo izvedbu velikim dijelom provodili sami smatrajući ovo kao edukativni primjer primjene i proučavanja takvih materijala – pojašnjava Piplica.
No, pri obnovi kuće htjeli su da otvaranje niza prozora na južnom pročelju zgrade pored funkcionalnog osvjetljivanja prostora, bude vidljiv zahvat, koji ima jasno obilježje suvremenosti.
-Taj zahtjev su ispunili arhitektonski dvojac Robert Loher i Tomislav Pavelić otvaranjem niza armirano-betonskih pilona čitavim pročeljem. Sam niz prozora okrenut prema jugu zbog forme dubokih pilona prilagođenih dimenzija, pokazao se funkcionalan i u ljetnom i u kišnom dobu. Ovakvim primjerom jasnog razlučivanja elemenata tradicionalne arhitekture od suvremeno artikuliranih elemenata, ostavljamo ih razotkrivene.
Načelo minimalnog, ali jasnog projektiranja cjeline, omogućilo nam je korištenja prostora bez odlaganja. To znači da radionica već sada djeluje razvijajući programe koje ostvarujemo u suradnji sa drugim udrugama, institucijama i pojedincima. Istovremeno, unutar same obnove pripremamo edukativni materijal o tradicijskoj arhitekturi. To kanimo razvijati i prezentirati kao arhiv povijesnih vapnenih žbuka uz njihovo analiziranje i primjenu znanja. Unutar restauratorskog dijela naše organizacije aktivnosti obavljaju Ana Požar Piplica i restaurator za drvo Lukša Klaić – objašnjava nam Luko Piplica rad kreativnog tima koji se okupio u ovom projektu.
Pored navedenog, njihova radionica producira i njihove i suradničke radove suvremene umjetnosti. U tom dijelu nastoje, prema Lukovim riječima, razviti i rezidencijski program za smještaj gostujućih umjetnika koji bi boravili kod njih, radili i prezentirali svoj rad. Motiv je istraživati granicu izlaska iz pojedinačnog, privatnog u javno, opće. U tom sklopu, zaključuje, razvijaju i web stranicu koja bi uskoro trebala biti objavljena.
Fotografije: Boris Cvjetanović
