Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća odana je počast devetero mladih sugrađana koji su 7. listopada 1991. godine poginuli prilikom udara granate u sklonište u Novoj Mokošici. Uz obitelji stradalih i pripadnike udruga proisteklih iz Domovinskog rata, vijence je u ime Grada Dubrovnika vijence su položili gradonačelnik Mato Franković te pročelnici Marijeta Hladilo i Dživo Brčić.
“Ključno je nastaviti se prisjećati svih žrtava kako se to više nikad ne bi ponovilo, a istovremeno kako bi mlađim generacija prenijeli sve što se zbivalo tijekom rata i koliku je zapravo žrtvu podnio naš grad kako bi danas mogli živjeti u slobodnoj Hrvatskoj. Uvijek se posebno sjećam onih najmlađih, dubrovačke djece, naših anđela koji su podnijeli najveću žrtvu, ali i svih ostalih žrtava koje je podnio Dubrovnik kako bi danas živjeli u slobodi. Na ovaj način zahvaljujemo se i odajemo duboki pijetet žrtvama, ali i njihovim obiteljima”, kazao je gradonačelnik Franković.
“Nažalost iz našeg susjedstva, posebno tu mislim na Trebinje, i dalje dolaze nekakve iskrivljenje informacije. Oni su 1. listopada komemorirali svoje žrtve u obrani Trebinja, mjesta koje se nije niti napadalo.Taj pokušaj iskrivljavanja istine je zaista nevjerojatan. Istovremeno ohrabruje činjenica da je ministar vanjskih poslova Crne Gore poslao uistinu snažne riječi, gdje je sebe usporedio i s njemačkim visokim dužnosnicima koji su nakon Drugog svjetskog rata kleknuli i ispričali se za sve što se događalo. Potrebno je ispričati se kako bi se moglo surađivati u demokratskom duhu onoliko koliko je to moguće. Međutim, nemoguće je zaboraviti. Vodeći se riječima generala Njoka Marinovića da je pamćenje alat, a mržnja golemi teret, mislim da tako svi mi kao zajednica moramo dalje nastaviti – pamtiti, ali nikako mrziti”, kazao je Franković te dodao za ovaj zločin kao i za mnoge druge nitko nije odgovarao.
“Činjenica je da izvršena agresija unutar stambenog naselja. Prva linija fronta nije bila Mokošica između zgrada. Branitelji su pogibali na prvim crtama, a koga su ovdje napadali JNA i srpsko-crnogorski agresori? Kriva je želja za Velikom Srbijom, ili kako to sad zovu srpskim svetom. To je bio njihov cilj tada, ali i danas”, poručio je Franković.
Uz 30. obljetnicu herojske obrane Grada, Grad Dubrovnik je obnovio prostor spomen obilježja u Mokošici. Postojeća ploča s imenima stradalih dodatno je uokvirena kamenim pločama, uz simbole križa i hrvatskog pletera te uklesanom vizurom udara granate s tragovima gelera, točno na mjestu gdje je pala granata koja je usmrtila mlade ljude.
Bilo je to najveće pojedinačno stradanje za vrijeme opsade Grada, na samom početku općeg napada na Dubrovnik, u kojima su se nemilosrdno gađala i civilna područja. Gradsko naselje Mokošica još nije bilo okupirano, a minobacački projektil pao je ravno ispred skloništa. Na mjestu su poginuli braća Nikola (18) i Miho (19) Liban, Joško Vuković (20), Vladimirka Dopsai (17), Denis Čimić (18), Alen Vasiljević (20), Milenko Kulaš (20), Ivo Maškarić (36) i Jozo Brajović (41), a još četvero mladih je ranjeno.
Pozdrav Joškova sestra je iz članka, vidila sam da ste pogriješili godine, Joško Vuković je imo 20 god. a ne 17.
Možete li ispraviti godine u članku.
Hvala unaprijed