Početak javne rasprave o novom Prostornom planu uređenja i GUP-u Dubrovnika i Strateških studija o utjecaju na okoliš na oba plana, malo je reći da je izazvao zbunjenost u javnosti.
Najviše pitanja i izgledno prigovora na planove i studije izazvalo je premještanje stanogradnje i budućeg širenja Dubrovnika s područja Pobrežja, Osojnika i Gornjih sela koje se godinama najavljivalo – na područje Komolca.
Stanovnici Dubrovnika koji stanuju u primorskim selima svakako su ostali zatečeni spoznajom kako zbog prevelikog utjecaja na ekološku mrežu Natura 2000 i kumulativnog gubitka pogodnih staništa za zaštićene vrste, svega što je planirano na tom području (ceste, park&ride, dalekovodi, željeznice, autocesta…) nema mjesta za širenje građevinskog područja u njihovim selima, pa time za njih niti gradnje novih kuća na vlastitoj zemlji.
Sve što je u obuhvatu Nature 2000 Ombla-Paleombla, oko 3.744 ha od izvorišta Omble pa preko cijelog podzemnog krškog sustava Paleoomble, do Palate, padine iznad izvorišta prema Golubovu kamenu, Pobrežju i području iznad Rijeke dubrovačke, već je isplanirano i ‘na papiru’ preizgrađeno za takvo područje pod zaštitom.
Zauzeće staništa ekološke mreže ne bi trebalo prelaziti jedan posto, a već je ucrtano više od 4 posto u planovima višeg reda.
Kako je moguće da građani za ta ograničenja doznaju tek na javnoj raspravi, čemu smo svjedočili prošlog tjedna?
Nove zone gradnje ne mogu se na tom području više širiti sukladno Studiji utjecaja na okoliš.
U Dubrovniku, gdje se godinama obećavalo kako će se grad širiti prema zapadu, to očito nije bio slučaj. Podsjetimo i kako je u Konavlima ‘na nož’ dočekana studija za buduću Marinu Cavtat, a prije tri godine i studija trase brze ceste Dubrovnik – Zračna luka.
Izrade procjene studija utjecaja na okoliš ponovo su se i ovdje suočile s oštrim kritikama. Dok građani u studijama utjecaja na okoliš nerijetko vide tek formalni paravan prilagođen interesima investitora, a kritike su nerijetko politički motivirane, Hrvatska udruga stručnjaka zaštite prirode i okoliša (HUSZPO) stalno upozorava na sistemski komunikacijski šum.
Smatraju kako javnost uočava tek završnu fazu procesa, javnu raspravu, dok opsežne i rigorozne višegodišnje stručne provjere ostaju potpuno izvan vidokruga.
Udruga stručnjaka za izradu „eko studija“ smatra kako je glavni izvor nepovjerenja i verbalnih napada tijekom javnih rasprava ne leži u samoj kvaliteti stručnih studija, već u činjenici da lokalna zajednica tek tada, često prekasno, dobiva prvu priliku izraziti svoje neslaganje s projektom. Sukob se stoga pogrešno usmjerava prema izrađivačima studija, koje se etiketira kao ‘plaćenike’, umjesto da se adresira stvarni društveni i politički otpor samom zahvatu.
HUSZPO je stoga predložio da se na razini cjelokupnog sustava procjene utjecaja na okoliš donese rješenje u uvođenju ranog, transparentnog i strukturiranog dijaloga sa svim relevantnim dionicima prije formalnih zakonskih rokova.
Pravodobna integracija lokalnih znanja i otklanjanje opravdanih bojazni građana standard je koji već godinama primjenjuju međunarodne financijske institucije kroz cijeli projektni ciklus.
Takav pristup ne samo da jača legitimnost odluka, već tehnički i društveno optimizira investicije, dramatično smanjujući rizik od skupih konflikata i naknadnih zastoja projekata, smatraju stručnjaci iz HUSZPO-a.
Udruga HUSZPO, okuplja vodeće ovlaštene tvrtke i stručnjake specijalizirane za izradu studijske dokumentacije naglašavaju kako je percepcija o ‘unaprijed kupljenim’ studijama potpuno neutemeljena.
Prije nego što dokument uopće dođe do faze javnog uvida, on prolazi kroz višestruke filtere povjerenstava sastavljenih od predstavnika nadležnih institucija koji ocjenjuju cjelovitost i stručnu utemeljenost analiza. Dokumentacija se u pravilu više puta vraća na doradu, dopunjuje i revidira.
Ono što javnosti ostaje nepoznato jesu rane faze projekata. Provodeći višemjesečna, a katkad i višegodišnja terenska istraživanja, ovlaštenici često u ranoj fazi daju investitorima jasne pokazatelje o ekološkoj neprihvatljivosti određenih zahvata. Zbog toga se brojni projekti značajno modificiraju ili se od njih u potpunosti odustaje prije nego što uopće uđu u službenu proceduru. Proaktivni pristup i rano modeliranje prema investitoru pokazali su se kao najučinkovitiji mehanizam zaštite prostora.
Nedovoljna informiranost građanstva
Mario Mesarić direktor tvrtke Ires ekologija koja je radila studiju za PPU i GUP Dubrovnika i član upravnog odbora HUSZPO, kaže kako Uredba o zaštiti okoliša predviđa 30 dana javnih konzultacije s javnosti, i njome nije predviđeno ranije uključivanje građana, a bilo bi odlično da se i neformalne konzultacije, nevezano za zakonski okvir, provedu ranije, kaže on.
– Nedovoljna informiranost građana je definitivno boljka tih postupaka i mi kao Udruga se zalažemo da tu treba napraviti promjenu jer dolazi do velikih nerazumijevanja i konflikata u fazi javne rasprave kada je već kasno i zato se zalažemo za promjenu, bilo kroz zakonodavni okvir bilo kroz praksu izrađivača – govori Mesarić.
– Uključivanje građana bilo bi dobro provesti kroz participativne radionice, anketiranje u fazi pripreme samog dokumenta, prije procedure od 30 dana. Mislim da bi cijeli sustav procjene utjecaja trebao tako ići. Koliko znam, kada se radio PPU i GUP Dubrovnika jedna od podloga je bila sociološka demografska studija kroz koju su provedene participativne radionice, ne znam do koje razine, no to je u Hrvatskoj rijetkost, a ne praksa – objašnjava Mesarić.
Dodaje kako je novom Uredbom napravljen iskorak pri Utvrđivanju sadržaja strateške studije, koje se provodi također u trajanju od 30 dana i tu nadležna tijela i javnost mogu dati svoje komentare. Koliko bi takvih koraka trebalo biti tijekom izrade Studija prije javne rasprave ovisi o kompleksnosti projekta, kaže on. Nada se kako će se u budućnosti javne rasprave kakve imamo danas, s velikom količinom tenzija promijeniti, jer sadašnji oblik nije ni svrsishodan niti produktivan.
Ograničavajuća Natura 2000
Predsjednik Hrvatske udruge stručnjaka zaštite prirode i okoliša (HUSZPO) Nenad Mikulić, koji je 20 godina u Ministarstvu zaštite okoliša vodio resore strateške procjene utjecaja na okoliš, a danas u vlastitoj tvrtki radi izrade eko studija kaže kako je utjecaj projekata na društvo iznimno važan, no i da je pitanje javnosti u postupcima procjene utjecaja na okoliš kontroverzno:
-Cijela politika, pa čak po nekim postupcima i sadašnja ministrica zaštite okoliša drži ovlaštenike, dakle one koji izrađuju studije, po strani. Plejada ministara nakon ministrice Marine Matulović Dropulić do danas ili su bili nezainteresirani, ili su ‘koso’ gledali na ovlaštenike. Ta percepcija da ovlaštenici rade u korist investitora, je u određenim okolnostima predmet rasprave jer danas na tržištu, a tu je opet kriva politika ministarstva, ima dosta firmi koje ne zaslužuju da imaju to ovlaštenje. Ozbiljne firme već u fazi izrade studija trebale bi upozoriti nositelja zahvata na moguće probleme. Ovlaštenici su u sustavu Ministarstva i bilo bi u interesu da se tamo aktivno surađuje i razmjenjuju mišljenja. Primjera radi, kod izrade novog Zakona, HUSZPO nije uopće uključen u ad hoc tijelo koje daje mišljenja i prijedloge, makar su unutra sve druge moguće udruge – govori Mikulić o situaciji u kojoj je ovlaštenička struka.
Objašnjava zašto je pozitivno da javnost reagira već na prostorne planove:
– Kada se dođe na razinu projekta, pojedinci iz javnosti gledaju svoje interese, što će moći raditi ili ne, a što je bilo predmet rasprave još u Prostornom planu. Naša je ideja bila da potaknemo da se unutar studijske dokumentacije financira pitanje društvenog utjecaja tako da se on sagleda kroz interes određene zajednice. Zainteresirani za pojedine projekte već bi u fazi izrade Prostornih planova trebali organizirati, lobirati i oblikovati bilo javnosti u tom dijelu. Kad Studija dođe na javno izlaganje i raspravu ona služi samo tome da se potpali situacija kada javnost ili pojedinci postanu svjesni što se događa – kaže Milković.
– Praksa je pokazala kako su oni koji su od početka lobirali, da su njihovi projekti dobro prolazili. To je i pitanje PR agencija koji imaju stručnjake koji točno znaju kako predstaviti određene stvari. Potrebno je da i oni koji financiraju studije i Ministarstvo koje ih ocjenjuje, da traže da sve to bude obrađeno i financirano u studijskoj dokumentaciji.
Što se sada može napraviti u mreži Natura 2000 Ombla Paleombla? Jedan posto zauzeća staništa ekološke mreže, je matematički kriterij prema kojem se ide. Situacija s ekološkim mrežama je takva da ju je sada vrlo teško promijeniti jer smo s njom ušli u pregovore i ona je postala dio europske mreže. Sada je problem ako je nešto u građevinskim područjima, i jako je kontroverzno da se unutar toga građevinskog područja nešto ne može realizirati. Jedan od načina bio bi da Hrvatsku proširimo, a to ne možemo. Moguća je međutim, kompenzacija i ona spada u prevladavajući javni interes. Ako dokažete da nema drugog načina, da je to interes javnosti i zajednice, i dokažete da možete takva staništa osigurati na drugom mjestu i napraviti kompenzaciju, to bi moglo proći. Moj savjet bi bio da Grad Dubrovnik obavi jedan ozbiljan stručan razgovor s Ministarstvom zaštite okoliša i prirode i da se vide koje su mogućnosti? Tu je problem i čije su to zamjenske površine na kojima može biti proglašen dio ekološke mreže koji će „propasti“ jer će se tamo graditi obiteljske kuće. Tko bi se od tih vlasnika s time suglasio? To su složeni procesi pregovaranja pogotovo s društveno političkom zajednicom gdje nema guranja na silu – objašnjava Nenad Milković ispred HUSZPO.
Nakon javnog izlaganja Studija, PPU i GUP-a Dubrovnika prošlog tjedna najavljeno je novo po završetku javne rasprave. Primjedbi na početni prijedlog će sigurno biti mnogo. Kako sada stvari stoje s predloženim Prostornim planom laički se da procijeniti da je do sada pronađena kompenzacija staništa samo za stanovnike – s Pobrežja i Gornjih sela u Komolac.
