Djeca se tijekom svojih formativnih godina moraju držati podalje od ekrana, ukoliko se u njihovoj kući prate sjednice Gradskog vijeća.
Više je razloga.
Tamo mogu vidjeti primjere ponašanja koji ozbiljno ugrožavaju i ruše svaku iluziju kako živimo u uljuđenoj zemlji, odnosno gradu koji na izborima bira svoje najbolje predstavnike – pametne, obrazovane, vizionare, karakterne, ali iznad svega – pristojne. Koji znaju komunicirati, koji znaju poštovati svoje kolege neistomišljenike, koji znaju fino se suprotstaviti argumentima, koji šire demokratsko ozračje međusobnog uvažavanja i tolerancije.
Moram biti poštena, ima ih. Na svim političkim polovima, nije bitna strana na kojoj sjede. Nikad nisam voljela, dapače, ježila sam se od one floskuletine “Svi ste vi isti” – za političare, novinare, poduzetnike, prodavače cipela, iznajmljivače, konobare, kuhare… Ne, nismo svi isti! I nisu svi isti!
Osim svih impulsa koje mogu dobiti gledajući istupe vijećnika u javnom prostoru, a koji ih potiču da se preko popularnih društvenih mreža koriste istim postupcima ismijavanja, omalovažavanja ili vrijeđanja, djeca, muška, mogu čuti i neke “savjete” iskusnijih muškaraca kako u trenutku biranja odabranice svog srca trebaju “razmišljati s dvije glave”. Bila je to izjava koja je godinama bila vodeća na ljestvici “otrežnjenja gdje živimo i kakav je mentalni sklop pojedinaca koji vode kao vladajući ovaj grad i sve nas”. Do jučer. Kad je isti taj vijećnik nadmašio sam sebe i “zaradio” opomenu predsjednika Gradskog vijeća.
Prošlo je otada deset godina i ako bi se moglo očekivati neko sazrijevanje, životno i političko, ništa od toga.
Jučer kaže Raguž svojoj kolegici vijećnici – srami se raspuštenice. Da, dobro vidite. Lipanj 2026., Grad Dubrovnik, gradski vijećnik Željko Raguž. Stranački šef DUSTRE.
Sramota ovdje ostaje začahurena, ipak, isključivo u njemu. A svatko tko ga je čuo, morao se osjećati posramljeno. Bez obzira kojega spola bili. Bi li svojim kćerima zabranili da u jednom trenutku, kada više ne ide, kada postanu nesretne, krenu samostalnim putom? Ili bi ih zadržali u lošem odnosu da netko ne bi u njih upro prstom i nazvao ih pogrdno raspuštenicima!?
Gradska vijećnica nije kafana ni betula, ni nečiji privatni dnevni boravak u kojemu može vladati primitivizam svake vrste i intenziteta osoba koje tamo borave. U svoja četiri zida može se o kolegama tračati što ti padne na pamet, u javnom je prostoru to nedopustivo. Ili bi trebalo biti.
Raguž je nešto govorio i o bumerangu… valjda je, prije nego je to izgovorio, promislio dva puta.
ps I, da valjalo bi da akteri koji odlučuju u gradskoj vijećnici, dobro razmisle o tome kako javnost koja prati sjednice Gradskog vijeća doživljava sjednice i političare. Zaludu sve dobre odluke, ideje, pomaci u upravljanju gradom, kada ih zasjeni elementarni bezobrazluk i primitivizam.
