Nakon jučerašnje sjednice Gradskog vijeća Grada Dubrovnika na kojoj se povela duga rasprava o stanju u dubrovačkom Azilu, SDP Dubrovnik poslao je priopćenje u kojem se osvrnuo na raspravu i zaključke. Postavili su i brojna pitanja, cijelo priopćenje prenosimo u nastavku:
“Ako netko za građevinske radove dostavi ponudu od 15.000 eura, a na kraju se bez ugovora plati 36.000 eura, je li to normalno?
Ako se plaćaju knjigovodstvene usluge, a zatim dodatno i vanjski suradnik za iste te usluge, je li to odgovorno upravljanje javnim novcem?
Ako rashodi jedne gradske ustanove u samo godinu dana porastu s oko 538.000 eura na više od 913.000 eura, a broj zaprimljenih pasa poraste za svega 18, kako je moguće da to nitko ne primijeti?
I što je najvažnije: tko za to odgovara?
Odgovor je, očito, nitko.
Ravnatelj kojeg je postavila gradska vlast, nakon utvrđenih nepravilnosti, ne snosi posljedice, nego bude premješten u drugu ustanovu, ponovno na poslove vezane uz financije. Ovoga puta u Linđo.
Dakle, osoba pod čijim se mandatom dogodio ozbiljan rast troškova i niz revizijskih nalaza, dobiva novu priliku da se ponovno bavi javnim novcem.
A što je s Upravnim vijećem?
Tri člana, koje svi mi plaćamo kroz mjesečne naknade, godinama nisu primijetili da troškovi Azila rastu prema milijun eura. Nisu primijetili da sustav kontrole ne funkcionira. Nisu reagirali na vrijeme.
Pa kakva je onda njihova uloga?
Unutarnja revizija utvrdila je nepravilnosti i slabosti u upravljanju, nabavi, ugovorima, nadzoru i trošenju javnog novca.
Od 2023. do 2025. Sklonište za nezbrinute životinje imalo je ukupne rashode od oko 1,62 milijuna eura. U istom razdoblju Grad je kroz Program javnih potreba u sportu za VK Jug izdvojio oko 1,20 milijuna eura.
Dakle, Sklonište je u tri godine potrošilo oko 423 tisuće eura više nego što je Grad izdvojio za najpoznatiji dubrovački sportski klub.
Ovo nije pitanje životinja protiv sporta, nego je pitanje kontrole javnog novca.
Kada jedna gradska ustanova u tri godine potroši više od 1,6 milijuna eura, a vlastita revizija nakon toga pronalazi ozbiljne slabosti u sustavu, onda nije dovoljno reći: “Idemo dalje.”
Za usporedbu, Pula ima registrirano sklonište sa 90 smještajnih jedinica, a 2024. rashodi djelatnosti “Sklonište za životinje i veterinarska praksa” iznosili su 140.887 eura.
Dubrovnik ima odobren kapacitet od 74 psa, a rashodi su mu 2024. bili 538.075 eura, dok su 2025. narasli na 913.229 eura.
Dakle, pitanje nije treba li Dubrovnik imati sklonište. Naravno da treba.
Pitanje je zašto je naše sklonište toliko skupo.
Pitanje je tko je nadzirao ugovore.
Pitanje je zašto se tek sada raskidaju pojedini aranžmani.
Glavno pitanje je tko je politički odgovoran za sustav u kojem vlastita revizija pronalazi ozbiljne slabosti.
I da ne bude nikakve zabune, cijeli život imam životinje i jako ih volim. Ovo nije priča protiv pasa. Ovo nije priča protiv Azila. Ovo nije napad na skrb o životinjama.
Ovo je priča o odgovornosti ljudi koji upravljaju javnim novcem.
HDZ će sada pokušati okrenuti priču i reći da je ovo napad na sklonište.
Nije.
Ovo je napad na neodgovorno upravljanje javnim novcem.
Za usporedbu, u našoj županiji više od 2.650 umirovljenika živi s mirovinom od oko 300 eura mjesečno. Istovremeno u jednoj gradskoj ustanovi rashodi rastu prema milijun eura godišnje, ugovori se raskidaju tek nakon revizije, a nitko ne odgovara.
Pravde tu nema.
Ima samo rasipanja javnog novca.
Tko postavlja ravnatelja?
Gradonačelnik.
Tko postavlja članove Upravnog vijeća?
Gradska vlast.
A članovi vijeća redom dolaze iz HDZ-a i njihovih koalicijskih partnera, uključujući HSU.
Očito u ovom sustavu ne smije pasti ni dlaka s glave nikome tko je dio političke mreže.
Zato sam novoj ravnateljici predložila poseban oprez pri potpisivanju novih ugovora s drugim gradovima i preuzimanju pasa izvan Dubrovnika.
Jer netko će to morati financirati.
A to su, opet, građani Dubrovnika.
Nova preuzimanja znače moguće nova zapošljavanja, nove doprinose, nove troškove, novu opremu, nove službene telefone, nove vanjske usluge i nove izdatke.
Prije nego što se sustav širi, prvo se mora dokazati da se postojećim sustavom upravlja odgovorno.
Građani imaju pravo pitati:
Gdje još curi novac?
Imaju li upravna vijeća uopće smisla ako ne snose nikakvu odgovornost za ono što se događa u ustanovama koje bi trebala nadzirati?
I kakva se poruka šalje svima koji upravljaju javnim novcem?
Razbacujte se.
Neće vam se dogoditi ništa.
U najgorem slučaju, premjestit ćemo vas na drugo radno mjesto.
U najboljem slučaju, ostat ćete tamo gdje jeste.
Sve ostalo su priče za javnost”, stoji u priopćenju kojeg potpisuje vijećnica grada Dubrovnika, Anita Bonačić Obradović.
