Mame Made, Elizabeta i Ljiljana, te tetka Ivana otkrivaju zašto vole čitati mališanima, a dr. Marija Radonić ističe važnost te dvosmjerne komunikacije u razvoju djeteta.
Danas kreće odlična javnozdravstvena kampanja 15 po 15! 15 minuta dnevno 15 dana čitajmo djeci, jer na takav način podržavamo sjajnu ideju i inicijativu “Rođeni za čitanje” koju je, s ponosom možemo uvijek isticati, pokrenula dubrovačka pedijatrica dr. Marija Radonić. Njenom upornošću ideja je prerasla lokalne okvire i postala nacionalna priča iza koje su stala dva ministarstva, kulture i zdravstva, Hrvatski zavod za javno zdravstvo i Hrvatsko pedijatrijsko društvo, a sada je prilika da joj se odazovu i roditelji, bake, djedovi, skrbnici, svi zaljubljenici u knjige i čitanje.
Čitanje u zagrljaju
–Program ‘Rođeni za čitanje’ u svojoj srži promiče važnost zajedničkog čitanja, dvosmjerne komunikacije između djeteta i onog tko mu čita. Čitanje naglas nije samo priprema za školu – ono gradi temelje mišljenja, jezika, emocija i odnosa. To je jedna od najjednostavnijih, a najučinkovitijih aktivnosti za cjelovit kognitivni razvoj djeteta. Posljednjih godina svjedočimo zabrinjavajućem podatku da se pri upisu u osnovnu školu oko 4000 djece godišnje, više od 10 posto jedne generacije, suočava s odgodom polaska u prvi razred. Najčešći razlozi su teškoće u govorno-jezičnom razvoju i grafomotorici. Program Rođeni za čitanje nameće se kao izravan odgovor na taj problem i kao snažan javnozdravstveni preventivni program, što potvrđuje i podrška pedijatrijskih društava te suradnja s HZJZ-om. Od izazova ’15 po 15′ očekujem da osvijesti roditelje, skrbnike i sve koji rade s djecom o važnosti svakodnevnog čitanja – naglašava dr. Radonić u svojim medijskim istupima.
Zašto čitamo djeci?
-Moja djeca vole da im prepričavam tekst, što me “tjera” da svaki put iznova dodavam malo životopisnije sadržaje. Na taj način se oni uključuju u priču i tada kreću pitanja. Ponekad mi se čini da postavljaju na stotine pitanja. Nikada im nisam čitala doslovno, ali osobno su i za mene knjige pravo čudo – uz smijeh kaže Ljiljana Jurić Matić, Mihaelova i Mateova mama.

Naša super sportašica, maratonka, triatlonka Made Žeravica, navikla na duge staze, svojoj malenoj Juditi čita – svaki dan! Znaju sportaši da se do uspjeha stiže – bez predaha.

-Čitam svojoj kćerkici svaki dan. Nekad su bili maratoni (ha,ha), a sad smo nas dvije i na audio pričama koje me spašavaju. Petnaest minuta dnevno je prava mjera za intenzivan odnos i pažnju koja se djetetu može u potpunosti zaokupiti. Svaka čast na projektu! – kazala je Made Žeravica, Juditina mama.
A da veliku važnost u izgradnji odnosa ima čitanje s najdražim i najslađim članovima obitelji, posvjedočuje i jedna tetka. Ivana Trojanović sestrinoj kćerkici Niki obožava čitati i iz “sebičnih” razloga, pa kaže:

-Volim čitati svojoj nepuči jer se tako navikava na moj glas od malih nogu. Tako će znati svaki sljedeći put: ”Evo tetke koja mi voli čitati!”. I biti će sretna i uzbuđena – uz smijeh priznaje tetka.
Hoće li joj djeca voljeti čitati kao što ona voli, uvijek je zanimalo mamu dvojice dječaka, Elizabetu Jelić Malić koja je shvatila da je odgovor zapravo u njenim rukama.

-S obzirom na moju ljubav i upoznavanje kako beletristike tako i publicistike kroz određene periode života došao je red na dječje knjige i slikovnice. Uvijek sam se pitala hoće li moja djeca voljeti čitati i jesmo li mi kao roditelji dužni usaditi im tu ljubav ili će ju oni sami spoznati. Nisam mogla dočekati to saznanje pa su Roko (3) i Lovro (1) prvi susret s knjižicama imali već sa šest mjeseci. Bilo bi to kratko listanje i upoznavanje sadržaja koje je trajalo nekoliko minuta, ali mi je to bilo sasvim očekivano. Smatram kako je do dvije godine teško zaokupirati njihovu pažnju odnosno posjesti ih i čitati im, ali suptilno bih na stolu ostavila različite slikovnice ili enciklopedije za taj uzrast te bi onda Roko samostalno istraživao, pitao i razgovarao o sadržaju. U tom periodu najviše je volio Pina i enciklopedije o životinjama. Nakon dvije godine već je sam pitao hoćemo li mu pročitati priču, a najčešće prije spavanja. Trenutno voli Ivicu i Maricu, Tri praščića, Crvenkapicu, sve one gdje je “strašni vuk ili strašna vještica”. Lovra čekaju bratove knjižice i enciklopedije. S obzirom na njihov uzrast jako je teško održavati kontinuitet čitanja, ali se napredak osjeti svakim dodirom korice. Mi svakako nastavljamo u istom tonu te podržavamo Izazov „15 po 15: cijela Hrvatska čita djeci“ – rekla nam je mama Elizabeta.
A, koliko je važan kontinuitet za kraj dodaje dr. Marija Radonić:
-Uvijek valja naglasiti da je ova kampanja početak kontinuiranog procesa, a ne jednokratna akcija – za stvarne i trajne promjene potreban je dug vremenski okvir. Dovoljno je podsjetiti da je gotovo dvadeset godina trebalo da iskustvo lokalnog projekta u Dubrovniku preraste u nacionalni program. Na kraju bih roditeljima poručila da ne zaborave: tih 15 minuta zajedničkog čitanja možda će postati njihovih ‘naj, naj 15 minuta u danu’ – rekla je u razgovoru za tportal.
Velika promjena stvara se upravo ovakvim malim, svakodnevnim odlukama.
Ako već niste i dalje se stignete pridružiti! Ispunite prijavnicu na poveznici: www.rodjenizacitanje.hr/15po15
Jer svako dijete zaslužuje svoju priču.




