Razvijanje svijesti o zaštiti okoliša, ali i vlastitom zdravlju potiče nas na pronalaženje novih, toksikološki prihvatljivijih metoda kontrole populacije poljoprivrednih štetnika, između ostalog i onih na maslini. Nekada je zaštita od štetnika masline najčešće podrazumijevala upotrebu kemijskih sredstava koja su bila učinkovita i relativno jednostavna za primjenu. Međutim, pokazala su i niz negativnih karakteristika.
Biološka metoda
U današnje vrijeme značajan udio u organiziranju zaštite zauzima biološka metoda. Sam naziv biološka pretpostavlja da se radi o nečem živom. I to je točno, metoda se temelji na korištenju živih organizama ili njihovih metabolita. Kao i sve ostale metode zaštite nije 100 posto učinkovita, te ima brojnih prednosti, ali i određenih nedostataka. U kontekstu ove metode najčešće korišten termin je “prirodni neprijatelj”, što u pravilu označava predatora i parazitoida. Osnovna razlika među njima je u tome što predator (pauci, božje ovčice, osolike muhe, stjenice i sl.) uhvati svoju žrtvu ubije je i pojede, dok parazioid (razne vrste osica) živi u njoj kroz izvjesno vrijeme pri čemu žrtva prestaje sa ishranom i konačno ugiba. U ovu metodu ubrajamo i mikroorganizme poput raznih bakterija i virusa koji nakon infekcije uzrokuju uginuće štetnog organizma. Skupina organizama koji se često koriste u subijanju kukaca, a u maslinarstvu se rijetko spominju su entomopatogene nematode. Radi se zapravo o oblićima, mikroskopski vidljivim, koji žive u tlu i najčešće naseljavaju ličinke i kukuljice različith insekata parazitirajući u njima. Pronađene su u svim tipovima tala, na različitim nadmorskim visinama, pa čak i u jako zagađenim tlima. Patogenost ovih nematode usko je povezana sa simbiotskim bakterijama koje žive u njihovom probavnom sustavu. Kada infektivna ličinka nematode prodre u svog domaćina, simbiotske bakterije napadaju njegov imunosni sustav, te isti ugiba između 48 i 72 sata nakon infekcije. Osim maslinine muhe parazitiraju na ličinkama pipa, hrušteva, ali i drugih brojnih štetnika u tlu.
Bitno je naglasiti da su nematode stanovnici vode i da im je za aktivnost neophodno potrebna vlažna sredina. Žive u porama tla ispunjenim vodom, u filmu vode odgovarajuće površinske napetosti koji im omogućuje kretanje.
Muha i granotoč
Do sada je najveći dio istraživanja ovih organizama proveden u svrhu suzbijanja maslinine muhe (Bactrocera oleae) i granotoča (Zeuzera pyrina). Posebno osjetljivi na ove parazite su treći stadij ličinke i kukuljica muhe. Međutim, osim smrtnosti ličinki uočen je mortalitet i odraslih jedinki. Rodovi Heterorhabditis i Steinernema s više pripadajućih vrsta su se u praksi pokazali najučinkovitijima. Tako je vrsta S. feltiae u eksperimentalnim uvjetima pokazala visoki infekcijski potencijal jer je inficirala više od 80 posto ličinki te tako uništila kukuljice unutar plodova masline, ali i odrasle muhe nakon njihova izlaska iz kukuljice. Vrste iz porodice Steinernematidae pokazuju veću aktivnost pri nižim temperaturama, te toleriraju veće temperaturne raspone.
Prema nekim autorima čini se da vrsta Heterorhabditis bacteriophora ima veći značaj u uništavanju kukuljica, dok Steinernema carpocapse uzrokuje smrtnost i odraslih jedinki. Okolišni uvjeti imaju bitan utjecaj na život entomopatogenih nematoda pa tako dugotrajne ljetne suše mogu biti ograničavajući čimbenik u njihovoj učinkovitosti. Istraživanja su pokazala da je populacija ovih organizama u maslinicima u kojima postoji sustav za navodnjavanje puno veća nego u nasadima koji se navodnjavaju samo padalinama.
Budućnost neke ozbiljne maslinarske proizvodnje čini se da neće biti svijetla bez ozbiljnog pristupa u rješavanju izazova koji predstavlja navodnjavanje. Naime, svjedoci smo sve izraženijih klimatskih promjena koje se događaju posljednjih godina i negativnih učinaka koje uzrokuju. Tu posebno mislimo na visoke temperature, učestale toplinske udare, kao i kronični nedostatak padalina. I sada dok pišem ovaj tekst mediji najavljuju redukciju pitke vode u pojedinim dijelovima Hrvatske, što će se sigurno odraziti i na maslinarsku proizvodnju. Još jedna bitna komponenta u očuvanju entomopatogenih nematode je zatravljivanje i malčiranje uzgojnih površina. U nasadima gdje je tlo prekriveno samoniklom florom populacija i aktivnost korisnih nematoda je izuzetno velika, zato što su kod “golih tala” temperaturne oscilacije puno izraženije, a to negativno utječe na njihovu infektivnu sposobnost i razvoj.
Primjena pripravaka
Osim toga i broj antagonističkih organizama koji napadaju nematode, pri čemu posebno mislimo na različite vrste entomopatogenih gljiva je bio izrazito nizak u odnosu na površine gdje se tlo obrađuje. Iako mogu biti u određenom broju prisutne u tlu njihova populacija nije dostatna za kvalitetnu zaštitu. Stoga im brojnost možemo podići korištenjem pripravaka koji sadrže ove organizme. Danas na hrvatskom tržištu postoji više različitih preparata koji kao djelatnu tvar sadrže entomopatogene nematode vrsta S. carpocapse, S. feltiae i H. bacteriophora. Pripravci u pravilu sadrže između 5 i 500 milijuna nematoda i primjenjuju se ovisno o veličini površine. Primjena je vrlo jednostavna putem sustava za navodnjavanje ili prskanjem uređajima koji se inače koriste u zaštiti bilja.
Prije aplikacije treba ukloniti filtere i zaslone jer u protivnom nematode ne bi mogle proći kroz otvor mlaznica koji bi trebao biti veći od 500 μm. Iako neke vrste nematoda mogu izdržati pritisak od 20 bara, tlak u spremniku tijekom primjene nebi smio biti veći od 10 bara. Isto tako temperatura vode u spremniku ne bi smjela biti viša od 30 °C. Temperatura tla kod primjene trebala bi iznositi između 14 i 33 °C. Preporuka je sredstvo u tlo unositi u ranim jutarnjim satima ili u sumrak uz veće količine vode jer ultraljubičasto zračenje negativno djeluje na njihovo preživljavanje i reprodukciju. Iako se mogu primjenjivati u svim tlima, tekstura ima izvjestan utjecaj na njihovu infektivnost i daljnje razmnožavanje. Tako je učinak ovih nematoda nešto bolji u pjeskovitim za razliku od glinastih tala jer im čestice gline usporavaju kretanje kroz tlo.
Ukoliko pripravke primjenjujemo prskalicama, treba osigurati stalno miješanje tekućine da ne bi došlo do taloženja nematode na dnu spremnika. Nakon što dospiju u tlo infektivne ličinke kreću u potragu za potencijalnim domaćinima ulazeći u njih kroz prirodne otvore ili direktnom penetracijom kroz kutikulu. Kada su ostvarile infekciju, nematode se u svojim domaćinima dalje razmnožavaju i na taj način šire u tlu. Dakle, njihova primjena je vrlo jednostavna, nema opasnosti od stvaranja rezidua, nema štetnog djelovanja na ostale vrste živih organizama kao i na ekosustav. Osim toga smatra se da imaju minimalno negativno djelovanje na druge korisne organizme u tlu jer nisu dugo aktivne. Kompatibilne su te se mogu miješati s većinom kemijskih sredstava za zaštitu bilja. Budući da maslinina muha provodi jedan dio života prezimljujući u tlu, korištenje entomopatogenih nematoda čini ovu okolišno prihvatljivu metodu u zaštiti masline zanimljivom i prilično obećavajućom.
IZVOR: Maslinar.com
