U Saloči od zrcala Narodne knjižnice Grad, 8. lipnja, predstavljen je roman „BAT KOL – Priča o Oskaru Mangeru“, autorsko djelo flautistice i dugogodišnje članice Dubrovačkog simfonijskog orkestra Slavke Jurić. Nakon četiriju uspješnih zbirki poezije i proze, ovo je njezin prvi iskorak u romanesknu formu, objavljen u izdanju nakladničke kuće Leykam international.
Uz autoricu o knjizi su govorile moderatorica večeri, knjižničarka Dubrovačkih knjižnica Katarina Palinić, te glavna urednica izdanja Eugenia Ehgartner. Poseban doprinos večeri dale su profesorica hrvatskoga jezika i amaterska glumica Matilda Perković, koja je čitala ulomke iz romana, te mlada violončelistica Đive Ćatić, zaslužna za glazbeni dio programa.
Roman donosi fikcionalno-biografsku priču inspiriranu životom skladatelja židovskoga podrijetla Oskara Mangera, rođenog u Trstu 1910. godine. Priča prati njegov životni put od Zagreba, preko dramatičnih ratnih godina provedenih na Visu, Hvaru i Korčuli, pa sve do povratka u poslijeratnu svakodnevicu. Djelo istražuje teme identiteta, gubitka, duhovnosti i umjetnosti, s posebnim naglaskom na prožimanje judaizma i katoličanstva.
Slavka Jurić otkrila je da je sjeme ovog romana posijano davno, nakon što je njezina priča „Rabin i Rahela“ nagrađena na natječaju „Bejahad“ Židovske općine u Zagrebu. Potaknuta dubokim poštovanjem i ljubavlju prema židovskom narodu, Jurić je odlučila proširiti tu temu te u tkivo romana utkati duhovni dijalog između judaizma i katoličanstva. Naslov romana, „BAT KOL“, označava nebeski ženski glas u židovskoj tradiciji koji u knjizi simbolizira prisutnost ženskih figura koje prate glavnog junaka kroz život i čiji ga gubitak trajno obilježava.
Jurić je govorila i o opsežnom istraživačkom radu koji je prethodio pisanju romana. Tjedan dana provela je u Trstu proučavajući kronike i arhivsku građu, a dodatnu inspiraciju pronalazila je u djelima židovskih autora poput Amosa Oza i Isaaca Bashevisa Singera.
Moderatorica Katarina Palinić istaknula je protočnost pripovijedanja te toplinu i humanost koje prožimaju roman, naglasivši kako djelo donosi rijetko viđenu kombinaciju povijesne težine i emotivne vedrine.
Urednica Eugenia Ehgartner istaknula je kako je riječ o hibridnom djelu koje funkcionira poput glazbene kompozicije, s lajtmotivima koji se pretaču iz poglavlja u poglavlje.
„Struktura romana nije linearna, nego prstenasta i meandrična. Lik se stalno vraća u prošlost kroz dnevnike i pisma, a autorica toliko virtuozno spaja fiktivno s faktivnim da sam i sama, kao urednica, do kraja knjige morala provjeravati na internetu je li Oskar Manger doista postojao. Ta uvjerljivost i sinestezija glazbe i pisane riječi uistinu su zadivljujuće“, naglasila je Ehgartner, napomenuvši kako je ovo ujedno i prva službena promocija njezine nakladničke kuće u Dubrovačkim knjižnicama, s kojima ima dugogodišnju suradnju.
Poseban lingvistički ukras, ali i urednički izazov, predstavlja polifonija govora. Naime, u tekstu se ravnopravno isprepliću standardni jezik, hvarski, viški, lado, tršćanski i kajkavski dijalekti, koji svjedoče o bogatstvu podneblja kroz koja Manger prolazi.
Kao profesionalna glazbenica, Jurić je istaknula da ju je godinama progonila sudbina umjetnika stradalih u koncentracijskim logorima, stoga je ovaj roman ujedno i njezina posveta i krik protiv zaborava imena kao što su Gideon Klein, Hans Krása i Viktor Ullmann. Kroz roman je željela odati počast izgubljenim talentima te ukazati na razmjere kulturnog i ljudskog gubitka.
„Možemo samo zamisliti koliko je talenata ubijeno, koliko je skladbi, knjiga i otkrića ostalo nenapisano. To je tema koja me dugo proganjala i kojoj sam se stalno vraćala“, istaknula je autorica.
Tijekom pisanja ključni stvaralački obrat dogodio se kada je usred procesa naišla na stare hvarske zapise o tristotinjak Židova koji su tijekom Drugog svjetskog rata pronašli sigurno utočište na otoku Hvaru. Taj povijesni podatak pretočila je u sudbinski spas svog protagonista
Sve što autorica osobno voli – od Bacha do ruskih pisaca poput Dostojevskog i Čehova – utkano je u profinjeni unutarnji svijet glavnog lika, zaključila je Palinić, dodavši kako roman, unatoč teškim povijesnim temama, funkcionira i kao svojevrsna glazbena čitanka koja slavi moć umjetnosti kao prostora slobode i iscjeljenja ljudske boli.
