22.8 C
Dubrovnik
Ponedjeljak, 29 travnja, 2024
NaslovnicaVijestiTurizam sa sobom nosi veći prihod i bolju razvijenost, ali i sindrom...

Turizam sa sobom nosi veći prihod i bolju razvijenost, ali i sindrom “revanšističkog grada”

U organizaciji Društva arhitekata Dubrovnika sociolog Sven Marcelić s Odjela za sociologiju Sveučilišta u Zadru održao je u Studentskom domu predavanje na temu Turizam, stanovanje, infrastruktura – problemi obalnih gradova. U kojem je prikazao, prije svega problem “istiskivanja građana” iz gradskih središta na periferiju, što često dovodi do sindroma “revanšističkog grada”, odnosno podjele na “mi i oni”, koja u našem društvu općenito raste.

Marcelić je na početku kroz činjenice o razvijenosti županija uz obalu, prosjekom zaposlenosti i prihoda prikazao realno stanje, koje jest razlog što se turizmom svi bave. Turizam je dakle obalnim županijama donio veći indeks zaposlenosti, bolje prihode i veću zaposlenost. Stoga nije čudno da je postao gotovo jedina djelatnost uz more.

U svojim je istraživanjima proučava i koliko turista u jadranskim županijama svoje vrijeme i odmor provodi u unutrašnjosti tih županija, na primjer u nacionalnim parkovima kao što su Plitvice i Krka. Podatci su pokazali da je zamjetno mali broj turista zainteresiran za odmor uz rijeke i na kontinentalnim dijelovima obalnih županija.

Suma svega je da se sav turizam u obalnim županijama, a koji čini 90 posto ukupnog turizma Hrvatske događa najviše 5 kilometara od obale i uglavnom u gradovima ili u njihovoj neposrednoj blizini.

Zanimljiv je podatak kako 25 posto udjela u BDP-u Hrvatske čini upravo turizam u tom obalnom pojasu u kojem živi 1,6 milijuna stanovnika. Ono što zabrinjava je da usprkos nastojanjima da se sezona produži, u srpnju i kolovozu ipak dolazi najveći broj turista.

Dubrovnik je, nakon Rovinja, najzagušeniji grad po broju turista, gledajući prostornu površinu i broj stanovnika.

Uz sve dobro što turizam donosi, gradovi trpe i neželjene posljedice. Marcelić je više govorio o Zadru u kojem živi i Splitu, koji mu je dobro poznat, nego o Dubrovniku, no slični su simptomi i slične situacije.

Ono što njega, kao sociologa zabrinjava je efekt “istiskivanja stanovnika” iz centra grada na periferiju, a to iseljavanje ne prati urbana infrastruktura. Atraktivni prostori u centru grada postaju restorani, apartmani, dok stanovništvo iseljava u okolicu, gdje često nema nikakvih sadržaja, osim povoljnih stanova. Tako je dao primjer Zadra u čijim predgrađima niču povoljniji stambeni kvadrati, ali u nizu od 10 zgrada nema planirane trgovine, igrališta, ali ni škole ni dječjeg vrtića.

Mokošani sigurno shvaćaju o čemu je riječ, jer podsjetit ćemo kako u tom naselju u kojem živi veliki broj mladih obitelji, ima doduše i škola i nekoliko vrtića i još nekih sadržaja, ali kronično nedostaje urbanih društvenih i kulturnih sadržaja.

Marcelić u tome vidi veliki problem, jer ljudi koji žive u urbanim naseljima trebali bi imati na raspolaganju i urbanu infrastrukturu, a kad nje nema, onda se okreću sami sebi, svojoj zajednici i onome što imaju. Taj jaz između onih koji žive okruženi urbanim sadržajima i onih kojima oni nedostaju, tvrdi Marcelić, stvara revanšizam i podjele među stanovnicima grada i time i neželjene društvene situacije.

Ipak, nije sve tako crno. Nakon 10 godina devastacije, ljudi su podigli glas, pa se sad puno više razmišlja o prostornom planiranju, ne samo za potrebe turista, već i za potrebe stanovnika.

Problem s iseljavanjem centara imaju svi turistički gradovi na Jadranu, a seljenje stanovnika na periferiju, gdje nema urbanih sadržaja, smanjuje tu identifikaciju stanovnika s gradom i onim što on stvarno jest. A grad jesu njegovi stanovnici.

On se osvrnuo i na uvoz radne snage i smještaja za radnike, pa apartmana i vikend stanova, koji zimi stoje prazni i napušteni, dok se tijekom ljeta u istim gradovima u kolovozu udupla broj stanovnika, što zbog turista, što zbog sezonskih radnika.

Na kraju ovog izlaganja nisu se ponudila rješenja, ali da problemi postoje, svima je već jasno. No pitanje je hoće li gradovi uz obalu, a s njima i Dubrovnik postati gradovi duhova zimi, a gdje će živjeti “pravi” Dubrovčani?

Profesor kroatistike i sociologije, dr.sc. Sven Marcelić izvanredni je profesor na odjelu za sociologiju Sveučilišta u Zadru. Teme njegova znanstvenog interesa i pedagoškog rada su  sociološke teorije i kvalitativne metode istraživanja, a izvan užeg znanstvenog područja čest je televizijski komentator aktualnih društvenih tema i zbivanja u hrvatskom političkom prostoru. Bio je i izvršni urednik Revije za sociologiju.

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Danas objavljeno

Dubrovnktv.net

Najnoviji komentari

KOMENTAR TJEDNA