Sutra se slavi zaštitnica Župe dubrovačke, Gospa od obrane, čija zavjetna crkvica na Dupcu otvara vrata vjernicima na svetim misama zakazanim za 3. svibnja. Evo priče o crkvici iz pera Tomislava Macana.
Gospa od obrane na Dupcu
»O zgodi u polovici XVIII. st. don Vice Medini, župnik u Mandalijeni, zabilježio je na posebnom papiriću u bilježnici Početak i povijest kapele blažene Gospe od Dupca ovo: Malo prije pada republike dubrovačke neki gospodin iz obitelji Veselčić-Stella, koji je stanovao u kući, sada izgorjenom na Rijeci, blizu Komarde, jašući jedno jutro put Dubrovnika, poplaši mu se konj i baci ga pod put na mjestu, gdje se sada nahodi današnja kapela.’Konj se sruši i svali u ponor, a taj gospodin, zazivajući u pomoć blaženu Gospu, osta čudnovato visjeti na jednom busu. Neki putnici, čujući viku, dobaviše konop iz obližnje kuće i istegnuše ga na put zdrava i čitava. Za hrabrost toga njegova čudnovatog oslobođenja, činio iskopati u stancu kamenu povrh puta jedan izdubak (nikia) i tu postavi sliku b. Gospe darujući ulje, da bi svagdano gorjela jedna svijeća pred njome. Ova slika nahodi se i dandanas u crkvi izgrđena u očima u napadu crnogorskomu.’
Slika nije dugo ostala u izdubini. Za nju je Ivo Veselčić sagradio crkvu na mjestu svoga pada s konja. Za tu se crkvu nije znalo, na nju se zaboravilo jer je srušena u doba zapreme Dubrovačke Republike između 1806. i 1814. Tu je francuska vojska širila put u svoju cestu. Smetala joj je crkva, pa srušila. Preko njezinih temelja prešla je cesta u polovici XIX. st, i oni su pronađeni kada se u naše vrijeme postavljao telefonski vod iz Dubrovnika do zrakoplovne luke u Konavlima. Iz porušene crkve oštećena Gospina slika bi opet postavljena u svoju udubinu.
Porast pobožnosti prema Gospi od Obrane, kako se sada općenito zvala ili još na pučku Gospa od Dupca, potaknu Boška Kolića Đurova s Dupca da na tom mjestu obnovi crkvu. Crkvu sagradi uza same stijene na mjestu gdje je bila udubina i u nadvratnik uklesa: GOSPA OD OBRANE 1849. BOSCHO CHOLICH S DUPZA. Ubrzo se pokaza da je crkvica premalena. Stoga je Boško proširi, upravo više nego potrostruči, razdijelivši je sa dva snažna luka u tri dijela. To je bilo s proljeća 1875. Don Marin Beusan, mandalijenski župnik, na pročelje obnovljene crkve postavi kamenu ploču s natpisom:
MONUMENTUM PIETATIS PRO EXPIANDO SCELERE AB HOSTIBUS FIDEI HIC IN INCONEM DEIPARAE COMMISO NATALIS KOLIĆ CUM BENEFACTORIBUS ANNO JUBILEI 1875. (Spomenik ljubavi za okajanje svetogrđa koji ovdje na slici Bogorodice neprijatelji vjere počiniše. Boško Kolić s dobročiniteljima godine proslave 1875.)
Ta crkvica bi porušena prilikom gradnje Jadranske ceste u siječnju 1965. Nova crkva o trošku oblasti bi započeta 7. III. 1965. Temeljni joj kamen blagoslovi pomoćni dubrovački biskup Ivo Gugić 4. IV. 1965. Dovršena je 11. X. 1965. Blagoslov crkve obavio je dubrovački biskup Pavao Butorac uz pratnju Iva Gugića 1. V. 1966. Bila je to prva svibanjska nedjelja, blagdan Gospe od Obrane. Prigodom blagoslova temeljnoga kamena u njega je u staklenki uzidana isprava s ovim sastavkom:
Godine Gospodnje MCMIXV/ dana četvrtoga mjeseca travnja na I. nedjelju muke / za slavno vladajućeg pape Pavla VI. / za biskupovanja msgra dra Pavla Butorca / kad župom upravljaše vlč. don Petar Butigan / i crkovnara g. Macan Zvonimira Antuna / na čast Trojedinom Bogu/ majci našoj Djevici Mariji / koja se štuje pod imenom bl. Gospe od Obrane na Dupcu/ mjesto ranije starodrevne istoimene Gospine crkve/ koja se morala zbog gradnje Jadranske magistrale porušiti/ bi temeljni kamen ove nove Gospine crkve/ na zemljištu darovanom od g. Macan Zvonimira Antuna, Kolić Bara i obitelji/ od pomoćnog dubrovačkog biskupa msgra Iva Gugića/ u prisutnosti Župljana/ mnogih Gospinih štovatelja/ i svećenika/ blagoslovljen i postavljen/ neka bl. Gospa bdije nad ovim hramom i čuva nas od svakoga zla. Amen.
Sa stare crkve u novu crkvu bi prenesen nadvratnik iz 1849., ploča iz 1875. i predoltarnik s prizorom Veseličićeva pada i poklona Boška Kolića Gospi od Obrane. U novoj crkvi počeli su se postavljati zavjetni natpisi uklesani u kamen. Takvi natpisi (1954., 1957. i 1969.) su u Župi prvi put tu postavljeni. U crkvi se nalazi umjetnička slika ‘Gospe od zdravlja’, djelo don Marina Beusana iz 1876. U 1806. pogrđenu sliku Gospe od Obrane obnovila je zagrebačka restauratorka Slavka Dekleva 1951. Nakon obnove vraćena je u crkvu u prvu nedjelju svibnja 1952., gdje ju je blagoslovio biskup Pavo Butorac. Kao uspomenu na nestalu crkvicu sv. Stjepana, nedaleko čijih temelja bi podignuta četvrta crkva Gospe od Obrane, akademski slikar Ivo Grbić Matov, Dubrovčanin, starinom Župljanin, naslikao je sliku ‘Sv. Stjepan’.Mladi svetac prikazan je u krajoliku Dupca. Slika je donesena u ophodu 7. V. 1968. Njezino je postavljanje zamislio Antun Macan. U novoj je crkvi postavljen kamen oltar okrenut vjernicima sa likom Obraniteljice u pozadini. Slika ‘Gospe od Zdravlja’ postavljena je s desne strane pred ulazom u svetište, a Gospin kip iz bivše lurdske spilje, koji je u staroj crkvici bio na kamenu podnožju s uklesanim hrvatskim grbom i natpisom ‘Kraljice Hrvata moli za nas!’, na lijevu stranu ulaza.
Slikar Josip Vučetić izradio je uljanu sliku treće crkvice (iz 1875.). Njegov brat don Frano Vučetić poklonio ju je četvrtoj crkvici. Tomislav Macan spjevao je pjesmu ‘Gospa od Obrane na Dupcu'(1965.). Pjevana je prvi put na popodnevnoj misi na blagdan Obraniteljice 1. V. 1966., na napjev pjesme ‘Kraljice Krunice’ o. Jordana Viculina (na prijedlog isusovca Kukulje). S. Marija od Presvetog Srca (Petričević), redovnica i hrvatska pjesnikinja iz Splita, spjevala je pjesmu ‘Gospi od Obrane na Dupcu kraj Dubrovnika’ (1967.). Uglazbio ju je o. Kvirin Orlić, dubrovački franjevac. Pjesma je s notama tiskana u dva izdanja 1968, koje je godine prvi put i pjevana na blagdan Gospe od Obrane od franjevačkoga crkvenog zbora u Dubrovniku.
Mnoge su Gospine slike u južnoj Hrvatskoj snažno povezane uz more. I dubrovačka slika, prema predaji, doplutala je morem. Predaja hoće da je bila bačena s nekoga broda da bi se utišala oluja ili da je bila s potopljenog broda. Naši su je ribari pod Dupcem i smjestili u potkapinu. Odatle je Veselčić dao tri puta prenijeti na mjesto gdje je bio spašen, ali se slika noću vraćala ukraj mora dok je napokon nije prenio na mjesto gdje je poslije izgrađena crkvica.«
Tomislav Macan, Župski puti, Dubrovnik 2001. str. 128.-129.
