Na današnji dan prije 20 godina je preminuo rektor Crkve sv. Vlaha, dum Ivo Bjelokosić. Bila je Velika subota, 14. travnja 2001. godine i mnogi su u tome vidjeli simboliku života i pastoralnog rada ovog omiljenog dubrovačkog svećenika.
Dan kada je njegov lijes iznesen iz Crkve v. Vlaha i kada je mnogobrojna povorka njegovih štovatelja krenula preko Straduna i Pila, do groblja na Boninovu, gdje je pokopan, bio je kišan. Grad je utihnuo. A nešto stariji Dubrovčani još se i danas sjećaju kako su se u trenutku dok se iznosio lijes iz crkve, oblaci razmaknuli i pojavili su se zračci sunca. Skroman kakav je bio, dum Ivo Bjelokosić bi sigurno ovakvom opisu njegovog posljednjeg putovanja prema vječnom počivalištu i tom “znaku” s neba da nas je napustio poseban čovjek, sigurno pokušao umanjiti značenje. No, Dubrovnik ga pamti. Ni slučajno niti “nametnuto”.
Ovaj među Dubrovčanima iznimno omiljeni svećenik i, zajedno s dum Matom Bogišićem, neizostavni lik Grada bio je rođen u Čilipima 27. prosinca 1917., a za svećenika je zaređen 1942. godine. Bio je župnik Topologa, Mlina i Pločica te dugogodišnji župnik sv. Andrije na Pilama, dekan Dubrovačkoga dekanata i naposljetku rektor Zborne crkve sv. Vlaha od 1991. godine.
Miran, staložen, ali istodobno i nepokolebljiv, cijeloga je života svjedočio odanost svome zvanju i Katoličkoj crkvi. Kao mladi svećenik bio je na robiji punih 12 godina (1945.-1957.) nakon što je potpuno nevin osuđen na smrt. Ipak, tadašnje predsjedništvo skupštine Demokratske Federativne Jugoslavije na jesen 1945. godine zamijenilo mu je predviđenu smrtnu kaznu na 20 godina utamničenja s prisilnim radom u Staroj Gradiški u kojoj je ostao nesalomljiv. Po izlasku iz zatvora stavio se na raspolaganje biskupu Pavlu Butorcu i uključio se u redoviti pastoralni rad te je svojim svećeničkim djelovanjem kroz godine zavrijedio veliko poštovanje ne samo svojih vjernika, već i svih ljudi dobre volje, bez razlike. Za vrijeme njegove službe u Zbornoj crkvi sv. Vlaha započela je sanacija oštećenja izazvanih bombardiranjima u Domovinskome ratu, a malo prije smrti dovršena je restauracija orgulja koju je dum Ivo inicirao. Također, nekoliko mjeseci prije njegove smrti i formalno je osnovana Bratovština festanjula pri crkvi sv. Vlaha, a netom prije smrti odlikovan je titulom monsignora i ubrojen među kapelane sv. Oca; godine 1996. dobio je odlikovanje Red Stjepana Radića.
U povodu prve obljetnicu smrti mons. Iva Bjelokosića 14. 4. 2002. u samostanskoj crkvi Male braće u Dubrovniku slavljena je misa nakon koje je posthumno predstavljena njegova knjiga “Svećenik – matični broj Stare Gradiške 2019.” Knjigu je izdalo Hrvatsko društvo političkih zatvorenika podružnica Dubrovnik. I upravo iz Gradiške dopire još jedan memento za omiljenog dubrovačkog svećenika. Naime, Požeška biskupija je u Staroj Gradiški uz pomoć biskupa i dijecezanskih i redovničkih svećenika izgradila župnu crkvu, čije su rušenje odredile komunističke vlasti 1948. Nova crkva posvećena sv. Mihaelu Arkanđelu podignuta je na spomen u to vrijeme proganjanih i stradalih, a biskupija je u vanjskom apsidalnom sakralnom prostoru uredila spomen prostor, memorijal svećenicima zatvorenicima s popisom njihovih imena, među kojima je ispisano i ime don Iva Bjelokosića. Memorijalni prostor krasi i veliki mozaik na vanjskoj apsidi crkve. Mozaik je izrađen od stakla i djelo je akademskog slikara Tihomira Lončara iz Zagreba. Prikazuje uskrslog Krista nad otvorenim grobom, koji – pobijedivši smrt – svojim raširenim rukama slavodobitno lebdi nad križem. U podnožju križa na mramornom tlu poredani su likovi koji podsjećaju na svećenike i redovnike, časnu braću i bogoslove, dionike Isusova poniženja i patnje. Na pojedinim likovima prepoznaju se lica određenih starogradiških zatvorenika, među njima i lice don Iva Bjelokosića. U Dubrovniku pak, gradu njegova života koji je ishodište imao u rodnim Konavlima, jedna ulica nosi njegovo ime, a među odličjima koja je za života dobio je i nagrada Grada Dubrovnika iz 1999. godine.
Izvor tekst/foto: Facebook Dubrovačka biskupija, J.Obradović Mojaš, dubrovniknet team
