20.4 C
Dubrovnik
Srijeda, 22 rujna, 2021
NaslovnicaVijestiSJEĆANJE NA DON IVA BJELOKOSIĆA: danas je 20 godina otkad nas je...

SJEĆANJE NA DON IVA BJELOKOSIĆA: danas je 20 godina otkad nas je napustio omiljeni dubrovački svećenik

Na današnji dan prije 20 godina je preminuo rektor Crkve sv. Vlaha, dum Ivo Bjelokosić. Bila je Velika subota, 14. travnja 2001. godine i mnogi su u tome vidjeli simboliku života i pastoralnog rada ovog omiljenog dubrovačkog svećenika.

Dan kada je njegov lijes iznesen iz Crkve v. Vlaha i kada je mnogobrojna povorka njegovih štovatelja krenula preko Straduna i Pila, do groblja na Boninovu, gdje je pokopan, bio je kišan. Grad je utihnuo. A nešto stariji Dubrovčani još se i danas sjećaju kako su se u trenutku dok se iznosio lijes iz crkve, oblaci razmaknuli i pojavili su se zračci sunca. Skroman kakav je bio, dum Ivo Bjelokosić bi sigurno ovakvom opisu njegovog posljednjeg putovanja prema vječnom počivalištu i tom “znaku” s neba da nas je napustio poseban čovjek, sigurno pokušao umanjiti značenje. No, Dubrovnik ga pamti. Ni slučajno niti “nametnuto”.

Ovaj među Dubrovčanima iznimno omiljeni svećenik i, zajedno s dum Matom Bogišićem, neizostavni lik Grada bio je rođen u Čilipima 27. prosinca 1917., a za svećenika je zaređen 1942. godine. Bio je župnik Topologa, Mlina i Pločica te dugogodišnji župnik sv. Andrije na Pilama, dekan Dubrovačkoga dekanata i naposljetku rektor Zborne crkve sv. Vlaha od 1991. godine.

Miran, staložen, ali istodobno i nepokolebljiv, cijeloga je života svjedočio odanost svome zvanju i Katoličkoj crkvi. Kao mladi svećenik bio je na robiji punih 12 godina (1945.-1957.) nakon što je potpuno nevin osuđen na smrt. Ipak, tadašnje predsjedništvo skupštine Demokratske Federativne Jugoslavije na jesen 1945. godine zamijenilo mu je predviđenu smrtnu kaznu na 20 godina utamničenja s prisilnim radom u Staroj Gradiški u kojoj je ostao nesalomljiv. Po izlasku iz zatvora stavio se na raspolaganje biskupu Pavlu Butorcu i uključio se u redoviti pastoralni rad te je svojim svećeničkim djelovanjem kroz godine zavrijedio veliko poštovanje ne samo svojih vjernika, već i svih ljudi dobre volje, bez razlike. Za vrijeme njegove službe u Zbornoj crkvi sv. Vlaha započela je sanacija oštećenja izazvanih bombardiranjima u Domovinskome ratu, a malo prije smrti dovršena je restauracija orgulja koju je dum Ivo inicirao. Također, nekoliko mjeseci prije njegove smrti i formalno je osnovana Bratovština festanjula pri crkvi sv. Vlaha, a netom prije smrti odlikovan je titulom monsignora i ubrojen među kapelane sv. Oca; godine 1996. dobio je odlikovanje Red Stjepana Radića.

U povodu prve obljetnicu smrti mons. Iva Bjelokosića 14. 4. 2002. u samostanskoj crkvi Male braće u Dubrovniku slavljena je misa nakon koje je posthumno predstavljena njegova knjiga “Svećenik – matični broj Stare Gradiške 2019.” Knjigu je izdalo Hrvatsko društvo političkih zatvorenika podružnica Dubrovnik. I upravo iz Gradiške dopire još jedan memento za omiljenog dubrovačkog svećenika. Naime, Požeška biskupija je u Staroj Gradiški uz pomoć biskupa i dijecezanskih i redovničkih svećenika izgradila župnu crkvu, čije su rušenje odredile komunističke vlasti 1948. Nova crkva posvećena sv. Mihaelu Arkanđelu podignuta je na spomen u to vrijeme proganjanih i stradalih, a biskupija je u vanjskom apsidalnom sakralnom prostoru uredila spomen prostor, memorijal svećenicima zatvorenicima s popisom njihovih imena, među kojima je ispisano i ime don Iva Bjelokosića. Memorijalni prostor krasi i veliki mozaik na vanjskoj apsidi crkve. Mozaik je izrađen od stakla i djelo je akademskog slikara Tihomira Lončara iz Zagreba. Prikazuje uskrslog Krista nad otvorenim grobom, koji – pobijedivši smrt – svojim raširenim rukama slavodobitno lebdi nad križem. U podnožju križa na mramornom tlu poredani su likovi koji podsjećaju na svećenike i redovnike, časnu braću i bogoslove, dionike Isusova poniženja i patnje. Na pojedinim likovima prepoznaju se lica određenih starogradiških zatvorenika, među njima i lice don Iva Bjelokosića. U Dubrovniku pak, gradu njegova života koji je ishodište imao u rodnim Konavlima, jedna ulica nosi njegovo ime, a među odličjima koja je za života dobio je i nagrada Grada Dubrovnika iz 1999. godine.

Izvor tekst/foto: Facebook Dubrovačka biskupija, J.Obradović Mojaš, dubrovniknet team

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Danas objavljeno

Dubrovnktv.net

Najnoviji komentari

Komentar tjedna by Lidija Crnčević

Put oko Svijeta

Slatki život Alise Nenadić