14.8 C
Dubrovnik
Petak, 19 travnja, 2024
NaslovnicaNaša čeljadPut oko svijetaPUTOPIS JEDNE TRUDNICE: Uz sve svoje mane, Italija te zavede "za minutu"

PUTOPIS JEDNE TRUDNICE: Uz sve svoje mane, Italija te zavede “za minutu”

Ah, ta Italija! Dugo smo se predomišljali otići ili ne na ovaj put s obzirom na visok stadij trudnoće u kojem se nalazim, itinerer koji smo zamislili i sve što smo pročitali o istom nije ulijevao povjerenje međutim, ipak smo se pozdravili s najbližima, maksimalno prilagodili plan puta trenutnom stanju i krenuli probat najbolju pizzu na svijetu!

Napisala: Barbara Lončarić Lučić

Sletili smo u Napulj i dok smo čekali shuttle rent a cara, prvo što smo prokomentirali bilo je ”pa ovo se ne razlikuje od aerodroma u Saigonu kad smo sletili u glavni grad Vietnama”.

Milijun auta u svim trakama i svim smjerovima, motora, parkiranih automobila na stanicama od autobusa itd. Iznajmili smo automobil, Fiat 500 naravno, i krenuli autocestom za Pompeje gdje smo prespavali prvu noć.

Pompei su malo mjesto od 25 000 stanovnika, međutim tu subotu uvečer, imali smo dojam da je pola stanovništva na glavnom trgu. Vika, trka, zbrka, potezanje plastičnih stolica po podu, sladoled koji se računa po kornetima-kupuje se veličina korneta i usporedno s tim se dobijaju jedna, dvije ili tri kugle.

Sutradan, točnije Uskrs, išli smo posjetit ruševine Pompeja i ostali zapanjeni koliki je to zapravo bio grad sa nizom savršeno planiranih ulica, amfiteatrima, vilama, sustavom navodnjavanja i ostalim, a stradao je od erupcije Vezuva 79 godine.

Nakon obilaska pozdravili smo se s Pompejima i krenuli cestom preko brda za Amalfi obalu.

E to je bila ta ”korekcija” itinerera. Nismo išli za Sorento pa za Amalfi što je neka standardna turistička ruta već preko Agerole, prekrasnog brdovitog dijela poviše Amalfija sa malim selima, puno serpentina i OPG-ova. Stali smo u jedan Agroturismo na ručak, bez menija i cijena, samo nam je na kraju konobar rekao da ostavimo kakvih 20 eura po glavi ako nam je okej.

Sišli smo u malo mjesto San Lazzaro gdje smo i spavali te pošli do Airbnba.

Airbnb je bio u B&B Guesthouseu i do naše sobe nalazila se prostorija sa jedno 20 ljudi iz razno raznih krajeva svijeta koji su bili glasni jer su uživali u Airbnb experiencu koji organizira naš domaćin a mi smo shvatili kako nema šanse da ćemo se uspjet odmorit i pošli smo za Positano gdje smo imali rezervaciju za večeru.

Positano je, citiram mog suputnika, ”dosta bolje planiran Neum” po gradnji.

Dok smo došli do Positana vozili smo se minijaturnim, vijugavim ulicama, uglavnom u traci ipo za oba smjera, a autobus kad bi pokušao proći to je bio spektakl. Mi se nismo htjeli kockat sa potencijalno valovitim vremenom pa nam brod nije opcija za posjetit Amalfi obalu, ali definitivno je najbolji izbor za kretat se. U Positanu smo parkirali u garažu u centru koja se naplaćuje 7 eura po satu i općeniti dojam je da je Positano dosta ljepši kroz fotoaparat nego li ”golim okom” ali taj talijanski štih je prisutan i uveseljava!

Veliki limuni svugdje, pomadore kao dekoracija u hotelu i restoranu, šareno posuđe itd., Talijani koji viču za Vama isključivo na talijanskom, odmah unesu živost i razvuku Vam osmijeh!

Sutra dan ujutro, iako smo dogovorili doručak u 9 sati, u 8 sati naš domaćin Pasquale udara po našim vratima i dere se ”Buon giorno” jer je vrijeme za doručak kad je on zamislio!

Dižemo se lagano i stižemo na doručak da bi shvatili da on u 9 ima grupu na cooking classu i da nas jednostavno ne želi tu kad cooking class počne. Ali nas je zanimao cooking class pa smo otegnuli doručak i uživali u njegovom šarmu i  isključivom talijanskom jeziku kojim objašnjava gostima što sve treba za savršeno tijesto za pizzu i ako se voze American Airlinesom na kojoj je stranici u magazinu on, jedan jedini Pasquale! Che bello!

Napuštamo domaćina i odlazimo za Ravello, meni osobno najljepši dio putovanja, i posjećujemo maleno mjesto poviše obale i njegove Vile Rufolo i Cimbrone. Ne mogu ne promislit o tome kako bi bilo turistu u Dubrovniku lijepo da može ući i prošetat svakim ljetnikovcem koji postoji kod nas, Vilom Čingrijom itd…

Ostavljamo auto na aerodromu, uskačemo u taxy i vozimo se u centar Napulja. Točnije, preživljavamo do centra jer ceste nemaju trake niti asfalta, a imaju jako puno rupa po putu! Dolazimo u centar i u smještaj te izlazimo napravit đir. U Napulju smo proveli samo jedno popodne i ujutro par sati ali proveli smo dovoljno da pojedemo najbolju pizzu ikad, vidimo najluđe ulične zabavljače ikad, vidimo najviše smeća po ulicama ikad i zaključimo da se moramo vratit u budućnosti nekad i vidjeti još od ovog hektičnog mjesta.

Sve u svemu, Talijani su majstori!

Neopterećeni, piče svoj talijanski, kasne, viču, bude te, čude ti se kako si došao u 3, a rekao si da ćeš u 4 na check in i ponavljam ne opterećuju se ničim. I opet su šarmantni i zavedu te za minutu! Puni života, i radi toga da me Pasquale probudi još 10 puta, ostavila bih mu peticu!

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Danas objavljeno

Dubrovnktv.net

Najnoviji komentari

KOMENTAR TJEDNA