- Dubrovački motoristi i prijatelji, Ante Stojan, Hrvoje Marić i Zoran Ivanković su nedavno sa svojim motorima BMW 1200 GS i dvije Yamahe Midnight star, prevalili put od 2400 km. Putovanje motorima je uzbudljivije i dojmljivije od svih ostalih. Slike oko tebe lete, a osjećaj koji izaziva brzina je osjećaj slobode i divljine. Svoj put na kojem su obišli Đerdap i Karpate, zabilježili su nizom zanimljivih dojmova sačinivši nešto “drukčiji” putopis od onih kakve smo naviknuli čitati.
- Bez intervencija u tekstu, evo ga:
Hercegovačku i bosansku dionicu smo prošli nekoliko puta pa nam je malo toga zanimljivo, ali upalo je u oko:
- Jumbo plakat na ulazu u Gacko a na kojem piše: Ponos, ovo su đaci generacije 2020/21. Neka sam i ovo dočekao, netko veliča znanje i učenja….pored tako isplativih oglasa sa Lidlovima, DMovima i slikama političara netko nađe snage i novaca pa plati ovakvu poruku. Kapa dolje….
- Tjentište, nekada, a po broju posjetitelja u nekoliko prolazaka rekao bih i sada kultno mjesto YU poklonika, ništa se nije promijenilo…napuštene zgrade, a i one koje su u funkciji su u oronulom stanju…cesta prema Foči i Goraždu – baš i nema prometa… i pored ceste uopće nema ljudi za vidjeti …samo su voćnjaci lijepo uređeni i pokošeni…netko brine, ali u neko drugo vrijeme, vikendom vjerojatno.
- Na portalima tunela uz Drinu ispisana su imena graditelja, nekadašnje perjanice niskogradnje: GP Hercegovina, Partizanski put, Planum….da nije ovih natpisa kao da nisu ni postojali….
- Iz smjera Dubrovnika na putokazima oko Višegrada piše samo I.Sarajevo i Rogatica….kad dolaziš iz smjera Crne Gore u BiH natpis upućuje za Trebinje i Bileću…nema drugih mjesta ni gradova…ili su možda razmišljali što uopće čovjek koji odavde negdje polazi, ima tražiti u Čapljini ili Sarajevu… na svijetu ima ono što naše oko vidi…. Znate priču o žabi sa dna bunara?
Ručak u drumskom restoranu Šukilo prije Užica…. Gazda nam nazdravlja i časti nas pićem…pripovijeda da je godinama radio u Dubrovniku i velikim dijelom se skućio zahvaljujući tom radu…hrana nije ništa specijalno, ali je ukusno i domaćinski….ima i više i bolje nego što putniku treba….uru vozimo i minut prije kišnog potopa sklonimo se u Potkovicu …ura vremena i idemo dalje….Mrčajevci…rodno selo velikog pjevača…u prolazu sam vidio najmanje 20tak tabla od firmi koje u svome nazivu imaju rijeku Gružu…. Uz cestu mnoštvo pogona koji nešto proizvode…nisu trgovačka skladišta nego proizvode…i malih i velikih…očigledno narod ima veliku sklonost ka obrtništvu…pa ne može biti svatko talentiran za iznajmljivanje apartmana kao mi….u međuvremenu nas sustiže navigator jer bez njega smo bili “dezorjentisani”.
Kragujevac ….spavanje je u malom i udobnom hotelu Rubicon…uredno i udobno…kako se rano budim pa slijedi moja jutarnja šetnja i kava u centru….sjedim uz kavu i gledam u izlog mesnice: velikim slovima cijene, upola od onih u Mostaru. Pitam zašto? Mesar kaže, citiram:“… pa jagnje ili goveče odavde ne može da se mjeri sa onim koje pase na kamenu…poslije mi kaže da mu je otac iz okolice Trebinja… plakati najavljuju gostovanje Nine Badrić… ne ide mi nikako sa pretvaranjem ovih njihovih dinara…što nisu uzeli neki okrugao tečaj, a ne ovako, 117 za Euro, ni u Srbiji ni Rumunjskoj ne žele eure, sve jadna kartica mora platiti…
Arheološko nalazište Lepenski Vir…lijepo zdanje i vrlo lijepo upakirana priča….ne treba zaobići….a to sa arheološkim datumima i tisućama godina mi je malo svemirska priča….kava na jezeru i posjet Golubinačkoj tvrđavi… uživanje u vožnji kroz Đerdapsku klisuru…google kaže da je prije ulaska u Rumunjsku i Đerdap za ručak najbolji restoran Panorama na samom jezeru….pljeskavice i riba tolstolobik za mene…nikad čuo za tu ribu… ocjena gostione je 4,6 na 600 reviewa i opet bezveze…značajno ispodprosječno….ili ti ljudi koji pišu ocjene ne znaju za bolje…
Brana Đerdap je zbilja impozantna građevina…toliko impozantna da nemam riječi ….inženjeru, gledaj, divi se i pazi da ne ideš malen ispod zvijezda.
Jašemo motore na širokoj cesti koja blago vijuga proplancima a ujedno vrhovima Karpata na 2000m visine. Lagani uspon od skoro sat vremena i jedan od najljepših prizora koje sam vidio…put preko masiva Karpata…satima kroz lagane padove i uspone…
Ceste nisu loše s obzirom na kakvim su teškim predjelima i još težim uvjetima rađene…o završnom sloju asfalta nećemo govoriti….rupa na svakom koraku….veliki kanal paralelno uz cestu…sakuplja vodu od otopljena snijega, oborinske do fekalne odvodnje kroz mjesto….i funkcionira…..pokušavaju razvijati planinski turizam i stvarno imaju sve uvjete…..ali ružnu sliku daje puno kičastih, nepravilno dimenzioniranih, nezavršenih i napuštenih kuća….urbanizam ovdje ne postoji….izabrali smo mali hotel Cetina u mjestu Ranca …izuzev ljubazne domaćice sve ostalo je bezveze: i soba i večera i cabernet savignon ……Spavanje na 1703 m…..dosada nisam znao da na velikoj visini ovako teško zaspati…ili sam prije bio mlađi pa mi ništa nije smetalo….prizor vožnje po Transalpini su predivni…
Alpe su nekako strme, grozno brzo gore i još brže dolje, a ovi Karpati su pitomo i blago horizontalni razvučeni…planine, proplanci, rječice, borova šuma, izvrsna priroda….ovce na 2500 m …palo mi na um, ali mi je bilo neugodno pitati čobana da napravimo selfi….odmah vidiš koliko mu nije lako, jer mu se cijeli život na prvom pogledu vidi na licu, kiša, snijeg, vjetar…a kapa je posebna kreacija…kao da je iz filma Jelenko…..nailazimo na nedjeljni planinski vašar… sir, med, rakije…….širok osmijeh i zlatan zub…i više njih zlatnih … čitava gornja čeljust u neke žene…tako zamišljam naše krajeve ali 1952e….
Ali sve što mi se dosada nije svidjelo u Rumunjskoj nadoknadila je Craiova…uređen grad, široke ceste, urbano…hotel Arlington u rezidencijalnom dijelu grada…par excellance….dosad je bike družini lider smještaja bio garni hotel u Somboru ali ovaj je značajno bolji. U susjedstvu su aristokratske kuće građene između dva rata….poseban štih dekoriranih kuća….klasičan volat dodatno lome…i imaju uvijek sladunjave trijemove….čini se da se u njima ugodno stanuje… govore o lijepom životu koji socijalizam nije nepisanim dekretom ujednačio …večera u nekom restoran u centru….kao da smo u najboljim europskim restoranima, vrlo dobro…ovdje piše na nekom plakatu da su Turci napadali, znači bila je utvrda koje više nema, a nema je zato jer su je srušili….onda diskusija, ako je tako zašto onda nisu srušili zidine Dubrovnika nakon pada Republike.. i zašto su srušili samo dio Stonskih zidina…. Nastavak diskusije u slijedećoj epizodi….
Nastavljamo vožnju po Rumunjskoj….Ručak u gradu Curtea de Arges….služi nas žena sa lisičijim očima….izuzev pomadora ništa mi nije valjalo… neću o tome dalje ni pisati… ….opet google preporuka, a i na tabli piše: grill – probably the best one in town… suputnici prigovaraju da sam pretjerano neobjektivan i netolerantan ….dobro, onda jedite vi kad sam ja neobjektivan, a ja ću šutjeti…i poslije toga ću opet biti objektivan….putovanje prema zapadu je kroz zasijana polja…koliko pogled seže…kao Vojvodina ili Slavonija…prelijepo, pogotovo nama koji cijeli život samo brda gledamo…
Brana Đerdap II i brodske prevodnice….stati i gledati…i odati priznanje onome tko je imao viziju i snagu ovo zamisliti i napraviti….
Vrnjačka banja…spavanje u hotelu Zepter…dobre sobe..na 200tinjak soba ima mali bazen i samo jednu saunu sa 2 mjesta….ogromna dvorana restorana, kako i priliči…stropovi 6-7 m….na ogromna vrata koja dijele kristalnu dvoranu je ugravirano staro ime: hotel Zvijezda….heroju privatizacije je to bilo nepotrebno promijeniti…uvečer šetnja …puno ljudi ….najbolji doručak dosada…stvarno su se kuharice potrudile…
Ujutro proučavamo smjer oblaka na aplikaciji i dosada nepogrješivi navigator daje smjer puta prema jugu, a meteorolog (Hrvoje je oboje, a nas dvojica se samo vozimo kao kuferi) odobrenje za bježanje pred kišom….mokra cesta pa kiša, pa opet mokra cesta i opet kiša….nekako do Novog pazara….Bajram …na ulici i okolici mnoštvo djece idu negdje sa poklon vrećicama…dječaci nisu u majicama nego u bijelim košuljama, a djevojčice u svečanim haljinama…sve radi, ali osjeća se praznik….kiša pada, a ljudi su u grobljima na obredu….
….praznik pa valjda su ovdje svi doma i kamioni su parkirani….koliko ih je, pa radi li netko nešto drugo u Novom pazaru izuzev što vozi kamion? Gori su od Slovenaca…svratili do poznanika u hotelu S kojem smo prije 3 godine bili prvi gosti…
Preporučili taksisti pa ručak u centru Berana…mala gostiona Ništa bez kašike….i stvarno je roštilj bez greške…i opet dobre pomadore….
Palačinke i kava u Kolašinu.
Impozantne građevine na ulazu u Podgoricu…most i početak autoceste….par izvrsnih kuća na putu prema Danilovgradu…
Zajedničke opservacije za sve na putu:
- U prizorima dominiraju auta, većinom samo skupa, a i još skuplja auta….mislio sam da je to najviše izraženo na Kosovu ali Rumunjska ne zaostaje…tamo sam pisao da auto vrijedi više od kuće ali je ovo veća razlika…nema fasadu na kući, ali ima Porche Cayenne pred kućom…
- Velika pristojnost i kultura u prometu u Rumunjskoj i Srbiji, u Crnoj Gori baš i nije…divlji i nestrpljivi…doduše, moram biti iskren i reći da kad sebe pogledam za volanom auta, vidi se da sam blizu Crne Gore.
- Nevjerojatno je vidjeti koliko je promašaja u građenju kuća…detalji koje ničemu ne služe, izgledaju bezveze, a strašno koštaju…izlomljeni krovovi, ukrasi, svašta nešto….ili se arhitektonska struka ovdje prostituirala ili je nitko nije tražio ….ograde su posebna priča, toliko ih ima da, ne da dominiraju izgledom, nego mislim da koštaju skoro kao kuća….na par kuća je bilo toliko inoxa da sam pomislio da je mogao još jednu kuću mogao napraviti….
- Na svim stupovima su kabeli jake, a čini se i slabe struje…svaki stup najmanje 50tak kablova…pravi kabelski kaos koji grozno i neuredno izgleda.
