Za pijanisticu Nenu Ćorak, rođenu Strujić zapravo i nije bilo izbora kada je riječ o sadašnjoj Villi Glumac, nekadašnjem obiteljskom domu u kojemu je odrasla. Polustoljetnu starinu u Konavlima, selu Lovornom, načetu vremenom moglo se ostaviti da se uruši ili je trebalo donijeti odluku, zasukati rukave i krenuti u obnovu. Hvala Bogu, Nena je sa svojom obitelji odabrala život. Jer najtužnije je gledati napuštene kuće pod urušenim krovovima. A napuštenost je poput jednog lica smrti.
Obnova starine trajala je punih jedanaest godina. Nedavno je nominirana za Suncokret ruralnog turizma u kategoriji tradicionalna ruralna domaćinstva kao kandidat Dubrovačko-neretvanske županije. Ne bez razloga.
Danas je to luksuzno uređena villa s pet soba i isto toliko kupaonica, zajedničkim prostorijama, igralištem za djecu, vanjskim bazenom od 45 kvadrata okruženim šumom i zelenom okućnicom u kojemu rastu voćke, rogači, lovor, masline, mediteransko začinsko bilje, povrće…
Villa nosi ime u spomen na obitelj Glumac čija je to “domovina” prvotno bila, a kako su se rađale kćeri, tako je njihovom udajom, vremenom kuća počela nositi drukčija prezimena.
Nenin otac Mato Strujić došao je na Glumčevu domovinu, a onda je njegova kćer nošena poštovanjem prema prethodnicima, obiteljsku kuću koju je obnavljala sa svojim suprugom Ivanom nazvala Villa Glumac.
-U kući sam provela djetinjstvo i mladost s roditeljima i sestrom, do Domovinskog rata, nakon perioda škole i fakulteta uvijek sam se tu vraćala i pomagala u poljoprivredi kojom se moja obitelj bavila – kazala nam je Nena, profesorica klavira u dubrovačkoj Umjetničkoj školi Luka Sorkočević, uspješna pijanistica i skladateljica, umjetnica kojoj je glazba dio života, potrebna poput zraka i sunca.
Svoj klavir na kojemu je kao dijete i mlada djevojka vježbala, ostavila je u kući, čime joj je dala poseban biljeg. I magnetsku privlačnost za ljude koji se bave ili samo “vole” umjetnost. Što se kroz ovih šest godina i pokazalo.
No, kako je sve krenulo?
Kuća je – pojašnjava Nena – značajno bila nagrižena zubom vremena, potresom 1979. i Domovinskim ratom, jako je bila oštećena prilikom granatiranja Konavala, te su preda mnom i mojom obitelji bila, iskreno samo dva puta : iseliti se i pustit je daljnjem propadanju ili obnoviti je.
Obnova je iziskivala 11 godina pažljivog prebiranja svakog kamena koji se mogao spasiti i upotrebu novih materijala koji će omogućiti konzervaciju zidova i arhitekture kakva je uz manje preinake opstala stoljećima. Tu je zanimljivo napomenuti da se kamen za gradnju kuće dovlačio iz malog kamenoloma koji se nalazi u sklopu impozantnog zemljišta koje im pripada.
O namjeni kuće nakon završetka obnove, vezuje se i zanimljiva priča.
– Kako je moj tata prodavao voće i povrće sa svoje baštine, ali i brdsko i vrtno aromatično bilje, pelin, lovor, ruzmarin na cavtatskoj placi, jedanput mu je prišao jedan turist i na kraju razgovora koji su vodili na talijanskom jeziku ga je zamolio bi li mogao doći vidjeti mjesto na kojemu sve to raste. Kad je došao u Lovorno i doživio brdo, rekao je: Kad bih bar ovdje mogao ljetovati! Ta nit vodilja nas je stvarno poslije dugo dugo godina izvlačila čak i u teškim momentima obnove, kad nam se činilo da je sve u što smo se upustili rupa bez dna. Što se tiče raslinja na posjedu, tu smo isto pazili da se svaka autohtona voćka sačuva, pa oko kuće, bazena i u vrtu imamo preko 100 vrsta različitih stabala, što daje ljeti posebnu svježinu – ispričala nam je Nena koja je imala veliku sreću da su je u cijelom ovom projektu nesebično podržali suprug Ivan i kćeri Patricia i Barbara. Muž je inž. strojarstva pa je zaslužan i za idejni i izvedbeni projekt, te interijer u kući, svaki slobodan trenutak kad bi došao s broda, provodio je u kući ili oko kuće, budući voli vrtlarenje i uzgoj začinskog raslinja. Kćeri su pomagale koliko su im dopuštale obveze, Patricia je završila medicinu i trenutačno radi u bolnici na hitnoj, a Barbara je studentica flaute na četvrtoj godini splitske Akademije.
U svakom slučaju, gosti koji dođu u Villu Glumac ugodno se iznenade kad im dobrodošlicu u svoju kuću poželi pijanistica koja ih dočeka s domaćim kolačem ili tortom, koja im spravi salatu iz svoga vrta, a koja ponekad, ako se poslože sve okolnosti i odsvira nešto na klaviru.
-Da, čini se sve to kao spoj nespojivoga, zar ne? Domaćica koja svira, čisti bazen, spravlja kolače – uz smijeh će Nena, no svi koji je poznaju još otkad je bila djevojčica reći će da njeni potencijali ne poznaju granicu. Da je oduvijek bila izuzetno nadarena, zaljubljena u glazbu, pisanu riječ, da je učila briljantno, ali isto tako da je uvijek pomagala roditeljima u svim poslovima oko zemlje i u prodaji na cavtatskoj placi.
Zbog te “usađene” glazbe u kamene temelje kuće, kuća je počela privlačiti i takve goste. Bilo je među njima profesionalnih glazbenika koji su se tu uvježbavali, bilo je obitelji čija djeca sviraju klavir pa bi se fine note stapale s tišinom i mirom koju nudi ova prekrasna kuća u Lovornom.
-Imam osjećaj i da ljudi koji po prvi put ulaze na imanje osjete taj jedan umjetnički duh, vibraciju koju osjećamo i mi. Trudili smo se sve sadržaje uklopiti u prirodu što smo više mogli. Pa smo bazen izgradili iznad kuće, u samoj šumi, kako bismo gostima omogućili što ljepši pogled na Konavle iako bi nam bilo puno praktičnije i lakše za čišćenje da je na nekoj od donjih “etaža”, uz kuću. Gosti su oduševljeni, a svi kažu kako fotografije i ne mogu dočarati tu “etažiranost” terena u brdu što njih očara, male vrtače na kojima smo posadili raznoliko bilje. Uz autohtono, posadili smo i tri banane, pa sad taracu u blizini koje rastu zovemo u šali “Trg od banana” – priča Nena.
A koliko im je bitno i da budu promotori ostalih ljepota Konavala svjedoči mogućnost da sjednu na jednu od šest bicikli koje su im date na raspolaganje da s njima bicikliraju po okolici.
-U Konavlima se ima što vidjeti, samo treba gostima ispričati našu priču, priču ovog kraja i usmjeriti ih kamo mogu poći i što sve vidjeti, od domaćinstava do muzeja, Kneževog dvora u Pridvorju, Sokol grada…
Obzirom na usamljeno mjesto na kojemu se kuća nalazi, je li se ikad dogodilo da netko pokaže neki strah, nelagodu budući u blizini nema kuća ni susjeda.
-Vjerujte da smo i mi o tome dosta razmišljali, a osobito kad padne noć i počnu zavijati čagljevi, što nije nimalo ugodno nikome, ali nikad nam nitko ništa slično nije niti spomenuo. Ono što pamte je tišina i mir i priroda – zaključuje Nena.
A, sudeći prema ocjenama, čistoj petici, te pohvalnim komentarima koje ostavljaju, gosti nisu ništa manje oduševljeni ni svojom domaćicom i njenim suprugom.
Jer, na kraju, ipak je sve u čovjeku!
