15.8 C
Dubrovnik
Utorak, 4 listopada, 2022
NaslovnicaNaša čeljadU našem stiluNada Lasić Zanze: LuNa, moja ljetna rezidencija u Konavlima

Nada Lasić Zanze: LuNa, moja ljetna rezidencija u Konavlima

Svojoj ljetnoj rezidenciji u Konavlima Nada Lasić Zanze dala je ime – LuNa – u jedno spojivši svoje i ime svoje pok. babe Luce iz Dunava. Kontejner u kojemu joj baš ništa ne nedostaje za pristojan i suvremen način života i manji u blizini koji joj služi poput skladišta nazvala je, pak, zelencima. Marom i Barom. Zbog boje, ali i simbolike njene povezanosti s Gradom. S Grude prema Dvorima, a onda plavim mostom gdje se skreće prema Slavenovom igralištu i nakon 100 metara makadama se vidi moja vila – dala nam je precizne upute kako doći do njenog ljetnog doma. Poput prave organizatorice putovanja.

Stigli smo, nismo se izgubili. A onda poput prave domaćice, ispred nas na stolu su se našli kava, mlijeko, grožđe i smokve. Zahvalili smo se na islandskoj rakiji koju nam je ponudila, jedinoj koja se u toj zemlji proizvodi, naglasila je. Donijela joj je kćer s putovanja.

Nek’ ste mi se djeco počeli vraćat…

Na tom istom mjestu, u konavoskim Gnjilama, ova izuzetno zanimljiva 73-godišnjakinja koja zadržava i održava svoju vitalnost unatoč brojnim operacijama kralježnice i kuka, izgradila je svoju prvu drvenu kućicu još davne 1976. Rodom iz Dunava gdje i danas živi kuća Lasića, osjeća se pravom, fetivom Konavokom što nikada nije krila, dapače, ostala je uvijek vezana uz konavosko tlo i zavičaj.

-Osjećam se pravom Konavokom, s jedne strane od Lasića, a po materi od Pušića. Konavle mi puno znače, pa sam zatražila od svojih da mi ustupe jedan komad zemlje, neka bude i najgori, gdje bih mogla napraviti nešto svoje. Bila je to 1976. drvena kućica ovdje u Gnjilama, ali je ona u međuvremenu propala, raspala se, a za vrijeme rata rekli su mi i da je ovdje bilo neko mitraljesko gnijezdo. U svakom slučaju, kad je moja pok. baba Luce prvi put došla ovdje nakon što sam napravila tu skromnu kućicu, uzela je grumen zemlje i sa suzama u očima rekla: nek’ ste mi se djeco počeli vraćat…

U svom kontejneru ispred kojega se prostire i lijepa taraci na kojoj se ispod odrine može ugostiti i do 20-tak ljudi, ima sve što joj treba za život. Struju, vodu, internet… ima sve što joj treba za ugodan boravak koji odgovara njenom životnom ritmu. Ima mir, ali i potrebnu “vezu” sa svijetom koja odgovara njenoj potrebi i obvezama koje ima kao neumorna predsjednica udruge Ljubitelji hrvatskih tradicija i prirodnih ljepota. Nada Lasić Zanze je velika društvenjakinja, osoba koji voli ljude i druženja. U vrijeme našeg posjeta bavila se organizacijom izleta na Vis. Nada Lasić Zanze je odista žena nevjerojatne energije i volje.

Susjedi za poželjeti

One koji imalo znaju nešto o njenom životu, to ni ne čudi. U tatinog fića “uskočila” je sa 16 godina, vozila je autorelije, bila vlasnica auto škole, prva žena koja je stekla certifikaciju planinske vodičice, neumorna planinarka, organizatorica izleta i tura u kojima istinski uživaju i uživali su naši brojni sugrađani. Dinamičan način života ugrađen je u njen DNK doživotno, pa je tih “nekoliko” operacija kralježnice i kuka mogu usporiti samo nakratko. Što je i pokazala.

Kupa se na Prevlaci, radi u vrtu koji se prostire oko njene ljetne konavoske rezidencije koliko joj dopušta postrehabilitacijski način života zbog problema i zahvata na kuku. Ali, u svom ljetnom konavoskom domu ne osjeća se usamljeno, nije joj dosadno, a nije je ni strah, iako je izdvojena od ostalih kuća.

-Nije me strah. Čega? Imam divne susjede, uvijek spremne pomoći. Blizu su mi Luko Vidak i Kate Bećir, Niko Baćan mi je ove godine došao i pokosio cijeli vrt, na neke ljude se uvijek možeš oslonit. Nije mi dosadno, ili radim za udrugu ili nešto čitam… sad trenutno čitam monografiju Antuna Masle koju je uredio Igor Zidić, muž moje mlađe kćeri Anabel. Ovog ljeta mi je ovdje bila i moja starija kćer Ivana, a zet iz Zagreba, čini mi se najviše voli boraviti ovdje. Bio je na odmoru dvadesetak dana i nigdje nije išao s ovog mjesta – kazala je.

A čagljevi?

-Neće oni pri kuću, samo se čuje kako zavijaju…

Danas sve u i oko konavoskog doma Nade Lasić Zanze izgleda idilično, no nije uvijek bilo tako. Prošle su godine u kojima je izdvajala i pomalo sređivala svoje konavosko “imanje”, trebale su godine da posađene jabuke, mrkatunja, smokve, masline, orah, počnu davati plodove. Ima i povrća za vlastitu upotrebu, pomadora, paprika, balančana, a na donjoj strani zidića od tarace njeni su u(drugari) naslikali cvijeće koje je vazda u – cvatu. Koliko je članovi njene udruge vole i poštuju očituje se i kroz način na koji joj se obraćaju s toplom riječi – mama.

Zbog prelijepe Dubrovkinje…

Svoj život ova će žena nadahnjujuće snage i volje ukratko opisati kroz ovo geslo: Naučila sam radit, zaradit i živjet…

To će spomenuti kada priča o svojoj kućici od 33 kvadrata, vjerojatno, kaže, najmanjoj u Gradu, unutar zidina, a koju je prije četiri godine posve preuredila, odlučivši je afitavat gostima.

-Zašto? Jednostavno. Jer se od mirovine teško može živjeti i zadržati neki standard. A ja sam naučila radit, zaradit i živjet.

No, iako u ovoj sezoni u Gradu sve “gori” od potražnje i traži se ležaj više, njeno pomno uređeno malo “gnijezdo” stoji prazno.

Nevoljko govori o razlozima. Zbog nezavršenih radova na kući s kojom je dijeli travatura, a koja je trebala biti dovršena do ljeta, u zidove joj se nalila kiša i uništila joj instalacije.

-Tu je kuću kupila prelijepa Dubrovkinja, to sam pročitala u medijima, a kako se rekonstrukcija otegla, bila je dosta raskrivena pa je kiša prodrla i u moje zidove. Nikad je nisam tamo vidjela niti je ona imala potrebu doći i upoznat se sa susjedima, pa sam joj, nakon problema koje je rekonstrukcija njihove nove kuće prouzročila u mojoj, napisala vrlo pristojno pismo na koje mi nije odgovorila. Nisam s tom pričom izlazila u javnost i nisam htjela to dizat na “sva zvona”, ali je činjenica da ću taj problem morati nekako riješiti ukoliko me nastavi ignorirati – kazala je Nada Lasić Zanze.

Dok to govori, u glasu joj se ne može čuti ogorčenje, možda pomalo neko čuđenje kako ljudi mogu biti nezainteresirani i neodgovorni prema životima drugih ljudi.

No, ne zadržava se ona predugo na toj temi. Riješit će se – optimistično zaključuje.

Nevjerojatna energija i pozitiva definitivno su karakteristike naše sugovornice.

Nije slučajnost ni ime koje su joj dali.

Nada.

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Danas objavljeno

Dubrovnktv.net

KOMENTAR TJEDNA