Jedan od najznačajnijih hrvatskih slikara na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće,začetnik hrvatskog modernog slikarstva Vlaho Bukovac, rođen je na današnji dan, 4. srpnja 1855. godine u Cavtatu, kao Biagio Faggioni, a nakon pohrvaćenja svoje je prezime promijenio u Bukovac, navodi današnje izdanje Gradoplova.
Začetnik je i glavni predstavnik hrvatske moderne i svrstava se u red naših najplodnijih slikara. Studirao je u Parizu, u kojem je djelovao petnaestak godina, a pošto je 1893. došao u Zagreb, postaje središnja osoba umjetničkog i kulturnog života grada.
Također, u Zagrebu je okupljao mlade umjetnike i književnike, poticao izgradnju atelijera, Umjetničkog paviljona, osnovao je Društvo hrvatskih umjetnika i nastojao afirmirati hrvatsku umjetnost u svijetu.
Bukovčevo djelovanje u Zagrebu obilježilo je početak novoga razdoblja u hrvatskom slikarstvu. Od 1903. pa do smrti živi u Pragu, u kojem je bio profesor na Likovnoj akademiji.
Kompletan opus, najznamenitijega hrvatskog slikara s prijeloma stoljeća Vlaha Bukovca, koji je postavio temelje razvoju hrvatskoga modernog slikarstva obuhvaća više od 1000 registriranih djela. Uz portret, koji je njegovo glavno područje, majstorskom virtuoznošću slika aktove, pejzažne studije i velike figuralne kompozicije (Gundulićev san; i Dubravka (1894), te zastor Hrvatskoga narodnog kazališta s temom hrvatskoga narodnog preporoda, 1895).
Posljednji put posjećuje Cavtat 1920. godine. Godine 1922. Bukovac je fizički oslabio. Doživio je moždani udar te naposljetku umire 23. travnja 1922. u Pragu. Ispraćen je uz najveće počasti i pokopan u svom rodnom Cavtatu. Hrvatska se tada oprostila s prvim umjetnikom koji ju je predstavio u Europi i svijetu.
IZVOR: Gradoplov, FOTO: Ilustracija
