Konavljanin, pa reper, bez Konavala ne može iako precizno, duhovito i kritično istovremeno secira njihov mentalitet, svjetonazor, način života.
Svojom zadnjom rap izvedbom Mihael Klaić iz Popovića je digao Konavle “na noge”. Svi ga lajkaju, citiraju, pjevaju…
Pa, tko je taj “mali” iz Popovića?
Mladi konavoski reper Mihael Klaić ima novi hit – “Dobro došli u imperiju zvanu Konavle”
Za početak, leže li Popovići na nekim kreativnim glazbenim podzemnim tokovima – i Vi i Mate Granfarola iz jednog malog sela….pa po čemu je posebno?
– Ma ne treba vam mislit! Za Popovićane su vazda govorili da su šokavi, ne trudiš se to „opravdat“, to dođe samo po sebi… Mate je gigant!!
I kako si, zašto, čime izazvan tu glazbu spojio s konavoskim jezičnim izričajem, što izaziva divljenje sve publike, osobito konavoske.
-Ćaća iz Popovića, a mati iz Pendova sela ne znam kakav bi ja izričaj treb’o snimat, možete o svemu pisat, ali zaludu kad vas ne veseli k’o ovako nešto.
Uvijek se o glazbenicima razmišlja kao o ekstremno zanimljivim
pojedincima neobičnog načina života…smatraš li se takvim?
– Nije da mi je život dosadan, ali nije bome ni ekstremno zanimljiv, zlatna sredina…
Kako stoje stvari s nastupima, po reakcijama na objavljeni spot, s
publikom čini se, problema ne bi imao…
– Neću prešit sa ikakvim najavama za nastup, kad cijeli Ep „Ođe“ bude vanka tad ćemo znat kad, kako i đe.
Čemu stremiš u tim glazbenim vodama, što bi držao svojim uspjehom i vidiš li se nekad, negdje izvan granica Konavala?
-Stremim se dobro zabavit s ekipom koja radi smislene stvari i koja voli stvarat dobru muziku. Ovaj način izvedbe logično da „sjeda“ samo mojoj čejadi tako da zasad uživam u tome. Što se tiče ovog Ep-a ne vidim se izvan granica Konavala, a što vrijeme donosi to ćemo tek vidjet. Nadovezo bi se s jednim stihom iz starije pjesme koju sam nazvo „Prođi me se“ – “sve su same činjenice ne moram Vam biti drag, ovo mi ispunjuje dušu pa znam da ne more i špag“.
Znam da ti je otac svirao gitaru kao mladić, nešto si naslijedio od
njega, kako on gleda na tvoj odabir vrste glazbe.
-Ćaća je još k’o mladić i još svira gitaru, suporta na max. Kad on nešto sugerira, moraš ga poslušat, ne zato što mi je ćaća nego zato što zna.
Smatraš li Konavljane konzervativnima?
-Stariji kov ljudi da, ne možemo ja i recimo moja baba isto gledat na stvari. Normalno je da se starija čejad čudi mlađoj i obrnuto. Isto tako ću se ja akoBogda čudit svojim unucima, a oni meni… To je normalan ciklus.
Iako se mladi ljudi često znaju požaliti kako ovdje nema sadržaja za njih, ti pjevaš drukčije, kakav je život mladim ljudima u Konavlima i ovdje u Gradu?
-Ođe vam se živi koda smo svi na nebesima. Nisam baš mjerodavan ja sam iz Zagreba šmugnuo doma iza faksa odma punom parom. Ako nemate posla zimi morate imat neki hobi, da nisu dani reprize, a ako nemate hobi i nešto da vam ispuni dan koji traje do 16:00 čekat ćete jeto k’o ozeblo sunce, klasika!
Jesu li i po čemu ako jesu, Konavljani neka posebna “sorta” ljudi? Neki zasebni svijet?
-Imamo mi predobrih stvari, ali i mušica, ne mislim na vinske. Možemo ne popričat sa susjedom radi po metra međa jer je u tuđem, a isto tako s tim istim susjedom možemo razglabat dvije ure oće li panut kiša ili neće… Ne bi volio sortirat, svuđe ima svega, kako okolo tako i u Konavlima.
I molim te malo biografskih podataka…rođenje, obrazovanje, odluka da se ostane ovdje, bi li volio negdje drugdje živjet ?
-Zaplako sam ’95. na Medarevu, po struci sam mag. Odnosa s javnošću iako ne radim u struci, draže mi je more. Nemam želju niđe drugo živjet nego u Popovićima, kad se rodite po meni u ovako skladnom selu ne pada vam na pamet mijenjat ambijent.