Korčulanka Mirela Surjan čeka svoju prvu bebu. Djevojčicu koja će se zvati Nika. Ima 38 godina. I umjesto da se svom majčinstvu samo i isključivo veseli i priprema dom za dolazak svog čeda, ona se u Zagrebu bori za svoj i život svog djeteta. Mirela je oboljela od invazivne vrste tumora dojke i limfa. Ta dijagnoza koja je na trenutak, ali samo na trenutak zaustavila cijeli njezin svijet, prethodila je samo mjesec dana prije nego je saznala da je trudna. Zbog života u sebi, odlučno se, hrabro, bez riječi samosažaljenja bori za svoj život. Mirela je u petom mjesecu trudnoće. Za sve ono što je pred njom, za vrijeme u kojemu mora pobijediti brojne bitke, TREBA NAŠU POMOĆ!
Dobrotom njene prijateljice s Korčule, Mirela Surjan nam je dala kraću izjavu:
“Bolujem od raka dojke i aksile (limfe). Drugom operacijom su mi odstranili dojku i 10 limfnih čvorova od kojih su 4 zahvaćena, a dva su metastazirala. Trenutno se, do poroda liječim kemoterapijom, a nakon poroda ide i odstranjivanje druge dojke, kemoterapije i zračenja…ovisno o situaciji i stanju, jer nažalost nikakvi precizniji pregledi ne mogu se obaviti zbog trudnoće.
Ja sam redovito išla na preglede ali sam se i sama detaljno pregledavala, te sam napipala kvržicu koja nije boljela, ali se malo micala. U međuvremenu sam (možda mjesec dana nakon toga) saznala da sam trudna. Po struci sam kozmetičarka, radila sam online u jednoj turističkoj agenciji i trenutno sam na bolovanju. U tom periodu (mjesec dana trudnoće) grudi su mi veoma natekle, kvržica je počela boljet te je narasla. To je invazivna vrsta raka, brzo se širi zbog hormona i trudnoće i upravo je, jer se može u veoma kratkom periodu dosta proširit – izrazito opasna. Ovim putem bih se željela zahvaliti mojim Korčulanima na svemu što su napravili za mene i moju bebu, ali također i svim ljudima koji su djelovali i pomažu i van moga otoka .. bez svih vas puno toga ne bi bilo moguće. Stan smo, evo već prvi dan od objave našli tako da je to jedna briga manje. Hvala vam svima od srca! – Mireline su riječi.
Nakon objave i poziva da se pomogne ovoj mladoj ženi probudila se ljudskost u mnogim našim sugrađanima koji su dosad bezbroj puta dokazali kako smo u nevolji – najveći. Uplatom na ovaj broj računa, možemo pomoći Mireli i njenoj nerođenoj djevojčici.
Tekst koji je na fb profilu napisala Minja Foretić Petric pokrenuo je lavinu dobrote koja se usmjerava prema Mireli i njenoj nerođenoj bebi. To je tekst kojemu se ne može, ne treba i ne smije ništa ni dodati niti oduzeti. To su riječi koji odjekuju i izazivaju ono najbolje i najplemenitije u nama. Prenosimo ga u cijelosti s dubokom vjerom u sebi da će se sve sile ovoga svijeta urotiti u smjeru Mirelina ozdravljenja i veselja dolasku na svijet njene Nike. Nike, djeteta, božice pobjede.
Govor je ljudska obaveza, reče pjesnik. I nije teško govoriti o noći, suncu, ljepoti ili sutonu. Ali kako govoriti a da ne prešutiš ono važno o čovjeku. O ženi. O dvjema ženama. Jednoj koja se bori za život. I drugoj kojoj sve što tek treba postati o ishodu te borbe ovisi. Mirela i njezina nerođena djevojčica koja se ima zvati Nika. Sada joj je 20 tjedana. Mirna je, u majci je, na sigurnom je. Samo se malo povlači i sklanja… kada Mirela kemoterapiju prima. Dugo, poput padanja kiše; kap po kap. Moraju tako. Da njih dvije manje trpe. Mirela je žena s teškom dijagnozom. Žena koja je odlučila spašavati sebe. Ali tek pod uvjetom da spase i njezinu nerođenu kćer. Zbog nje je nakon operacije tumora dojke šivana “naživo”. I riječ nije rekla. Glasa pustila nije. Kada je lokalna sedacija prestala djelovati. A novu radi djeteta u sebi primiti nije mogla. Zbog svoje djevojčice – sama je u Zagrebu. Iako su dva limfna čvora metastazirala dijagnostika će ipak morati pričekati. Dok se Nika ne razvije i rođenjem ne stigne među nas. Mirela se ne žali. “Dobro smo nas dvi Minja, važno da je dite dobro, da ne povraćam i ne mršavim.” To je sve što će reć o svom problemu. Plus malo febre i teške glavobolje. Koje je rasture. Ali izdržat treba. Bit će dobro, kaže. Mirela mora ostati u Zagrebu. Za koji mjesec bit će ih dvije. Otac Nikin joj je podrška i čim se stvore uvjeti pridružit će joj se. Limfni su čvorovi vani, lijeva je ruka slaba, Mirela ide u viši i teži stadij trudnoće. Trebat će joj i djetetov otac i vlastita majka. Ovisit će o tuđoj pomoći. Mirelu znam i volim. Ima u njoj one snage koju ne nalazim često u ljudima. Ima u njoj čvrsta temelja, pa mangupskog, grlenog, toplog. Ima u njoj one veličanstvene hrabrosti zbog koje se posramite vlastitih slabosti. Mirela ima duh i odlučnost. I još kakve silne radosti životne Mirela ima. Ali Mirela nema vremena. I nema sredstava. Za sve ono što je tek čeka. I najmanja donacija njima je dvjema – velika kao svemir. Za nastavak liječenja, treba i stan u Zagrebu. Skroman ili najskromniji. U koji će ubrzo dovesti svoju Niku. Treba vašu pomoć. Koju je teška srca morala zatražiti. I na kojoj vam se zahvaljuje svim što u sebi ima. Jer kažem vam— ima u toj ženi ponosa i onda kada mnogima ponos pred bolešću klone. Vjerujem da će Korčula, kao što je to učinila svojedobno našem Matku, stati uz Mirelu i njezinu djevojčicu. Pozivam vas da još jednom pokažete svoju ljudsku veličinu. Da pokažete da je Korčula grad koji ne ostavlja svoje ljude. Grad velikog i otvorenog srca.
Jednoga će vam dana, a ja vam kažem da će taj dan doći, malena Nika protrčati pored nogu.
“Čigova si ti mala?” ljutito i kroz smijeh postavit ćete pitanje koje stoljećima zvoni korčulanskim štradama.
“Mirelina sam!”
I znat ćete tada da je vrijedilo. Vrijedilo je…
IBAN: HR6523400093211923393 Mirela Surjan
Za uplate iz inozemstva potreban i: PBZGHR2XXXX
Edit/24. V 2021.: Stan u Zagrebu— riješen.
