Dubrovačke ljetne igre tradicionalno su se otvorile po sedamdeset i sedmi put 10 srpnja. Ceremoniju svečanog otvorenja ove godine potpisuju Leo Mujić kao redatelj i koreograf, te Željka Udovičić Pleština kao autorica scenarija otvorenja.
Napisala: Petra Jelača
Za razliku od prošlogodišnje ceremonije, i nekih ranijih, koje nisu adekvatno eksperimentirale s izvedbenim okvirom takve prigode, ove je godine postignut balans onoga što je uvijek isto i uvijek se ponavlja ali zato i odgovara pojmu svečane ceremonije s insertima iz naslova dramskih premijera kao i glazbenim brojevima koje najavljuju ovogodišnju glazbenu sezonu.
Bilo je i ulomaka iz starije dubrovačke književnosti, iz djela Nikole Nalješkovića, Šiška Menčetića i Jakete Palmotića, zatim baleta koji će biti na programu, kao i nastup folklornog ansambla Linđo, dakle presjek svih festivalskih sastavnica, što je i u srži ideje svečane ceremonije otvorenja. Sve navedeno bilo je izvedbeno vrlo kvalitetno, u dramskom, glazbenom, baletnom i folklornom nastupu, osvježeno kraćim nastupom dječjeg zbora Dječjeg zbora Umjetničke škole Luke Sorkočevića.
Nastala prije sedamdeset i sedam godina, zamišljena je kao ceremonija predavanja ključeva od Grada glumcima koji na svojim kolima dolaze ispred Kneza da mu izvedbom najave kako će zabavljati puk tijekom četrdeset i pet festivalskih dana. S vremenom je razvila svoje ustaljene dijelove, ali i otvarala mogućnost promjena i dodavanja novih elemenata. U ceremoniju su uvijek tradicionalno bili uključeni obredi dubrovačke državnosti i slobode, u kojima Knez ustupa njihove insignije umjetnicima.
Kako piše Dalibor Foretić, ‘oduvijek mi se taj festival činio kolektivnim dubrovačkim snom o izgubljenoj državi i nikada izgubljenoj slobodi. Upravo zbog toga što je ta sloboda bila dobro sakrivena. Čuvali su je dubrovački miri i svijest duboko zapretena u njihove zakutke. Dubrovačke ljetne igre nesumnjivo su posljedak te svijesti.’
I zaista, uz Gotovčevu Himnu slobodi i podizanje zastave Libertas na Orlandov stup, događa se, upravo zahvaljujući svojevrsnom obredu ceremonije emanacija dubrovačke samosvijesti, makar na kraće vrijeme, makar i povodom predavanja ključeva od Grada glumcima.
U kombinaciji sa sezonama kada suvisle i umjetnički opravdane intervencije izmijene tijek ceremonije, želeći time ukazati na određene probleme ili promjene, više su nego dobrodošle ovakve, koje u ritmu sklada i mjere najavljuju nadolazeću festivalsku sezonu.
