U suorganizaciji Hrvatskog instituta za povijest i Matice hrvatske, u Zagrebu je 24. listopada 2025. održan znanstveni skup „Dubrovački identitet kroz povijest: Od predmodernoga identiteta Dubrovačke Republike do oblikovanja modernoga hrvatskog političkog i kulturnog identiteta grada Dubrovnika (XIV.–XX. st.)“.
Skup je organiziran u sklopu provedbe znanstveno-istraživačkog projekta Hrvatska i Europa: institucije i pojedinci u razvoju modernoga društva i države, koji provodi Hrvatski institut za povijest, u okviru podprojektne teme „Oblikovanje modernoga dubrovačkog političkog i kulturnog identiteta“.
Na skupu je izloženo devet tematskih priloga koji su obuhvatili širok vremenski raspon – od srednjovjekovnih početaka Dubrovačke Republike do nacionalnih i kulturnih preobrazbi 19. i 20. stoljeća. Ugledni znanstvenici predstavili su najnovije spoznaje o razvoju religijskih, kulturnih, jezičnih, društvenih i političkih sastavnica dubrovačkog identiteta, naglasivši njegovu slojevitost i trajnu važnost za razumijevanje hrvatske povijesti i identiteta u cjelini.
Zdenka Janeković Römer istaknula je katoličanstvo kao temeljnu sastavnicu identiteta Dubrovačke Republike, koje je oblikovalo njezinu državnost, društvenu koheziju i osjećaj pripadnosti.
Zrinka Pešorda Vardić prikazala je djelovanje bratovštine sv. Antuna opata kao prostora društvene solidarnosti i građanske identifikacije u predmodernom Dubrovniku.
Marinko Marić analizirao je višeslojni identitet Ruđera Josipa Boškovića, između dubrovačke pripadnosti, isusovačkog univerzalizma i modernih nacionalnih atribucija u hrvatskoj i srpskoj historiografiji.
Katja Bakija istražila je djelovanje biskupa Mata Vodopića kao paradigmatskog primjera povezivanja vjerske i nacionalne svijesti u procesu oblikovanja modernog hrvatskog identiteta Dubrovnika 19. stoljeća.
Zoran Grijak obradio je pseudo-nacionalne fenomene slovinstva i ideologije dubrovačkih Srba katolika kroz časopise Slovinac i Srđ, ukazujući na njihovu neodrživu znanstvenu osnovu i političku pozadinu.
Akademik Stjepan Ćosić predstavio je „Dubrovačku omladinu“ kao borbeno krilo pokreta Srba katolika te analizirao njezinu agitaciju i pokušaj redefiniranja identiteta Dubrovnika izvan hrvatskog konteksta.
Stjepan Matković prikazao je kako su pravaške novine s kraja 19. i početka 20. stoljeća promatrale Dubrovnik kao sastavni dio hrvatskog nacionalnog prostora i simbol težnje prema teritorijalnom jedinstvu.
Ivan Viđen govorio je o važnosti katoličke sastavnice u identitetu dubrovačkih Srba katolika, osobito kroz primjer braće Murat, istaknuvši složenost njihova odnosa prema vjeri i naciji.
Domagoj Vidović osvrnuo se na položaj dubrovačkog govora unutar hrvatske i srpske dijalektologije te ukazao na njegove štokavsko-čakavske osobitosti kao važan element kulturnog identiteta Dubrovnika.
Skup je zaključen raspravom u kojoj su sudionici i slušatelji istaknuli potrebu daljnjeg interdisciplinarnog istraživanja dubrovačkog identiteta, koji ostaje jedno od najintrigantnijih i najslojevitijih poglavlja hrvatske kulturne i povijesne baštine. Naglašeno je kako je razumijevanje dubrovačkog identiteta ključno ne samo za povijest Grada, nego i za cjelokupnu povijest hrvatskog kulturnog prostora, jer upravo Dubrovnik stoljećima povezuje mediteranski, srednjoeuropski i južnoslavenski civilizacijski krug.
Znanstveni radovi izloženi na skupu bit će objavljeni u znanstvenom zborniku radova tijekom 2026. godine, čime će ovaj skup dobiti svoj trajan doprinos hrvatskoj historiografiji i daljnjem proučavanju Dubrovnika kao simboličkog i identitetskog središta hrvatske povijesti.
