Epidemija koronavirusa usporila je cijeli svijet, a time dijelom i zaustavila tržište rada, posebice u određenim segmentima kao što je zdravstvo koje se u potpunosti okrenulo ka borbi s koronavirusom unutar svake države za sebe. To je ujedno značilo i kratkotrajan prekid odljeva hrvatskih medicinara u inozemstvo, no čini se kako su zdravstvene ustanove shvatile da će borba s pandemijom biti dugotrajna, pa se, kako piše Portal Zdravlje, ovo tržište mijenja te čak i proširuje.
– Tržište je bilo uspavano. Mi kao agencija čak dvije godine, i to od siječnja 2020. godine sve do listopada 2021., nismo imali natječaje niti za jednu državu. Moglo se eventualno prijaviti za rad u Irskoj. No, u tom vremenu se dogodilo nešto drugo. Naime, stvorile su se mogućnosti koje ranije nisu postojale. Tako smo mi do sada radili samo s liječnicima i medicinskim sestrama, tek je za Dansku postojala i mogućnost odlazaka za doktore dentalne medicine. No, u posljednja četiri mjeseca dobivamo sve više i više pozicija za inženjere radiologije i laboratorijske tehničare. Znači sada kreće potraga za ovom vrstom kadra u Hrvatskoj. Jedan od razloga zbog kojega oni ranije nisu mogli ići na rad u inozemstvo je i problem što laboratorijskim tehničarima nisu bile priznate diplome u Hrvatskoj, već su radili i dalje kao srednja stručna sprema. Sada imamo natječaj za devet inženjera radiologije i pet laboratorijskih tehničara za nekoliko bolnica u Švedskoj, a vjerujem da će se otvoriti još dodatnih mogućnosti već u prvih par mjeseci 2022., govori Zrinka Stanić, direktorica INCOR-a, tvrtke koja se još od 2015. bavi menadžmentom ljudskih resursa u zdravstvu.
Headhunteri napominju i kako su hrvatski zdravstveni djelatnici iznimno cijenjeni i traženi u inozemstvu.
– U svakom procesu u kojem smo sudjelovali mi dobivamo i izvješće poslodavca o radu kandidata nakon šest mjeseci te potom nakon godinu dana. Poslodavci su većinom jako zadovoljni znanjem, vještinama, radom i napretkom djelatnika iz Hrvatske.
Naš obrazovni sustav generira doista izvrsne liječnike i medicinsko osoblje koji su rado birani od inozemnih poslodavaca.
S druge strane primjerice ako osoba prođe procese zapošljavanja u Švedskoj, te prihvati posao, plaćen joj je tečaj švedskog za vrijeme kojeg živi u matičnoj zemlji i prima stipendiju, a jedini posao do odlaska u Švedsku joj je učenje jezika. Švedski, danski i norveški nisu teški i kada naučite jedan, govorite sva tri jezika. Gramatika je puno jednostavnija nego primjerice gramatika engleskog jezika jer je riječ o jezicima koji nemaju padeže i glagoli se ne mijenjaju kroz rodove, a veliki broj riječi dolazi upravo iz engleskog i njemačkog jezika.
Mi za to vrijeme tražimo smještaj, poslovne mogućnosti za supružnike, škole ili vrtiće za djecu, prikupljamo sve za licencu i pred kraj tečaja jezika plaćamo preseljenje stvari. Na migracije našeg medicinskog kadra može se gledati i kroz pozitivnu prizmu učenja novih vještina, stjecanja novih iskustava i širenja vidika jer ih se veliki broj nakon nekoliko godina inozemnog iskustva vrati u Hrvatsku obogaćeno novim znanjima i vještinama. Primjeri i priče upravo takvih slučajeva, redovito pune i hrvatske medije, zaključuje Zrinka Stanić.
