Pokušavam ne sjedat na kauču i igrat na karata, to mi je dosadno – odgovara nam gospar Marin Mišić iz Župe dubrovačke na pitanje otkud mu tolika energija, snaga i volja da tako aktivno živi, pa i “studira” u 86-oj godini života. Nono četvoro unučadi nedavno je na rođendanskoj torti imao brojku 85, a proslavio je svoj rođeni dan zajedno s petnaestogodišnjom unukom kojoj bi najljepša želja mogla biti da slijedi nonov put. Da ostane isto znatiželjna, puna energije i želje da živi punim plućima dok god ide, dok ima snage i dok se ne robuje stereotipima godina.
Gospar Mišić je, ako ne najstariji, a onda među najstarijim brucošima, studentima nedavno pokrenutog sveučilišta za treću životnu dob u našem gradu i upisao je dva kolegija: Zdravlje i kvaliteta života u trećoj životnoj dobi i Povijest Dubrovnika, iako su mu prioriteti na listi bili psihologija, informatika i engleski, ali je zakasnio. Na sljedećem semestru će, kaže, biti brži.
-Ma, gledajte, nisam ja ništa pametniji od drugih, ali znate kako to ide, fakultete i škole završavaju ambiciozni i uporni, ne uvijek pametni. Uvijek sam volio povijest, to me zanimalo, završio sam tehničke predmete i time sam se bavio kroz posao, ali sam uvijek težio širem obrazovanju. Interesantno mi je na predavanjima dosad, iako bih volio slušati psihologiju, tko zna, možda netko odustane, pa ja “uletim”.
Ispričao nam je ukratko i svoj životni put što se tiče njegov želje za edukacijom i prometne nesreće u kojoj je, kao četrnaestogodišnjak, jedva ostao živ, a što mu je poremetilo neke planove oko školovanja.
Njegova je želja bila da upiše ekonomsku školu, ali je trenutak koji mu je promijenio život bio kad ga je zgazio autobus i kada je zadobio ozljede zbog kojih su mislili da će ostati invalid, ako uopće preživi. Tjedni provedeni u bolnici, a potom mjeseci oporavljanja doma malo mu je udaljila školu iz života, pa je potom prvo završio za radio mehaničara, na poticaj prof. Šindolića završava srednju školu za električara, a potom i višu te kao inž. elektrotehnike skoro tri desetljeća radi na dubrovačkoj zračnoj luci. Kao šef elektro službe. I nakon prijevremenog umirovljenja radi na nekim projektima a kako vrijeme donosi tehnološke promjene, on savladava i njih. Cijelo vrijeme dosta putuje, kao da stalno svojom aktivnošću demantira cijelo vrijeme predrasudu da su godine ograničenje.
-Glavni inicijator tih putovanja je bila moja pok. supruga Gordana, pa je naša kći Sandra ipak od mame naslijedila taj “gen” – kaže kada u razgovoru spominjemo da nam je jasno na koga je njegova kći Sandra koja sa svojom obitelji svaki trenutak voli iskoristiti za neko putovanje.
Kad mu je, nakon 53 godine braka preminula voljena supruga, nije dopustio da tuga i praznina koja je nastala njenim odlaskom ispune njegov život. Jedan od načina da kvalitetno provodi svoje vrijeme stoga je vidio i u nedavno pokrenutom studiju za ljude treće životne dobi. Nešto novo naučiš, malo se s nekim vidiš i popričaš, svakako, bolje je utrošeno vrijeme nego sjedanje pred televizijom i jadikovanje zbog “starosti”.
Starost je, očito je, isto izbor. Ne nužno stanje i uma i tijela pa i kada prevališ 85.-tu. Najbolji dokaz za to je gospar Marin Mišić. Neka na takav način nastavi živjeti što duže.
On svojim godinama daje život i ne dozvoljava da godine odigravaju bitnu ulogu u njegovu životu.
