Redatelj Radivoje Raša Andrić prije dvije godine snimio je film “Ljeto kad sam naučila letjeti”, o djevojčici koja s bakom iz Beograda dolazi na Hvar. Onda je napisao pismo koje je razljutilo srpsku veleposlanicu u Zagrebu. To su bile neke od tema o kojima je govorio gostujući u emisiji Nedjeljom u 2.
Andrić je rođen u Sarajevu, a kao beba se preselio u Zaton Veliki pokraj Dubrovnika. Obitelj je kasnije preselila u Beograd, ali Radivoje je i dalje ljetovao u Zatonu. U emisiji je prepričao svoja sjećanja, koja je upotrijebio i u režiji filma, za koji je, uz književnicu Jasminku Petrović, po čijoj je knjizi snimljen film, dobio nagradu Svetozar Pribičević za unaprjeđenje hrvatsko-srpskih odnosa.
-Gledam djecu svoje sestre i vidim kako se to vrijeme vratilo. Ta djeca nemaju sukoba na nivou Srbi-Hrvati-Bosanci, svi su zajedno i uglavnom svi govore na engleskom jer ima puno stranaca, ali i kad nema stranaca govore na engleskom jer tako djeca danas govore. Dok sam ja bio dijete, bilo je divno vrijeme. Sjećam se tad si mogao dobiti dozvolu za Tomos 4, u 13. ili 14. godini. Meni je deda za rođendan kupio barku, a poslije i motor tako da smo tamo totalno uživali. Bio je neki policajac Ostoja kojeg smo se bojali… U toj ekipi smo imali pet barki i ponekad smo išli na Šunj, nas 60, i vožnja je trajala preko sat vremena. Na kraju smo stigli i bilo bi nam divno. Mnogo volim te ljude i mnogo stvari u ovom filmu sam ukrao – primjerice rat vodom između dvije barke. Neke dijelove sam ukrao i s ljetovanja na Braču ispričao je redatelj Radivoje Andrić.
O čemu je još govorio pročitajte ovdje.
Foto: Nedjeljom u 2 / HRT
