Što su radili stari Dubrovčani za vrijeme kuge 1416. godine , kakve propise su donosili i koliko je zapravo bila jaka kuga te davne godine, donosi današnji Gradopolov.
Kuga koja je tijekom travnja 1416. godine zahvatila Dubrovnik i njegovo šire područje prisilila je vladu da pošalje sanitetske činovnike na Lopud kako bi se pobrinuli za bolesnike i prebacili ih na otočić sv. Andrija. Kako se i u samom gradu pojačavala epidemija kuge vlada se pobojala da bi grad opet mogao ostati pust zbog bježanja njegovih stanovnika, a posebno odlaska vlastele iz grada, što bi znatno oslabilo upravu i obranu grada.
Zbog toga Vijeće umoljenih, na današnji dan, 29. travnja 1416. godine donosi opširne propise o vođenju državne uprave za vrijeme kuge, u slučaju da u Dubrovniku ne bude dovoljno vlastele. Izabranih pet vlastelina uz još 12 do 15 vlastelina, koji će dobrovoljno, uz plaću, ostati u Gradu, izabrali bi kneza na mjesec dana, kao i obično, i vodili bi sve državne poslove.
Budući je kroz nekoliko slijedećih dana najveći broj vlastele doista napustio Grad, oni koji su ostali u Gradu preuzeli su i stvarno njegovu upravu i obranu. Kuga je bila dosta jaka, te je zahvatila sve krajeve Republike. Anonimni je kroničar zabilježio kako se pojavila 23. travnja i da ju je unio u Republiku Pavle Gundulić.
Haranje kuge trajalo je dva mjeseca i život je izgubilo 3.800 osoba. Na nju se osvrće i Gradić nazivajući je “maxima mortalis”. I sam broj testamenata iz te i slijedećih godina ukazuje na prave razmjere epidemije. Tako je 1416. godine evidentirano 106 testamenata, 1417. godine 60, a 1418. godine samo 28.