Već neko vrijeme projekt „Luka nautičkog turizma – marina Cavtat” uzburkava duhove ne samo u Konavlima nego i šire, a nije izgledno da će se situacija bitno promijeniti. Upravo zato, poučen primjerom drugih kontroverznih projekata, osvrnut ću se na određene probleme vezane uz ovaj projekt.
Napisao: Nikola DUPER
Nakon što sam proučio „Studiju o utjecaju na okoliš za zahvat ‘Luka nautičkog turizma – marina Cavtat’”, uvjerio sam se da je ovaj dokument majstorski napisan primjer moderne, obrambene studije utjecaja na okoliš. On ne laže u brojkama (iako ih često relativizira), ali sustavno i promišljeno manipulira kontekstom, metodologijom i načinom prikaza kako bi unaprijed donesenu odluku o izgradnji prikazao kao jedinu moguću i ekološki prihvatljivu. Ukratko, Studija je minimizirala sve štete, a maksimizirala sve „prednosti”. No, ništa čudno – na sličan je način bila napravljena i Studija utjecaja na okoliš Brze ceste.
Primjera radi, spomenut ću nekoliko “bisera” s 219. stranice spomenute Studije: „Iako će se dogoditi trajan gubitak prirodne plaže i stjenovite obale, očekuje se kako će novoplanirani zahvat u širi krajobrazni kontekst unijeti nove vrijednosti.”
Koje su to očekivane nove vrijednosti, nije navedeno, ali su vidljive na 3D simulaciji. Naime, na mjestu plaže našeg djetinjstva, koju bi bilo lijepo ostaviti budućim generacijama, kočoperi se ogromni bazen koji je, valjda, „nova vrijednost”. Jer, naposljetku, kada ste vidjeli bazen na mjestu plaže? To mi izgleda kao da uništite izvor pitke vode pa na njegovo mjesto stavite frižider s vodom u plastičnim bočicama.
Ipak, kandidat za apoteozu apsurda jest sljedeći “biser” s iste stranice:
„Navedeni je prostor, iako iznimno vrijedan zbog svoje prirodnosti, slabo vizualno izložen s žarišnih točaka, a njegova je vizualna kvaliteta na temelju akcenata i vizualne izloženosti ocijenjena kao niska.”
Kako ste ga zamotali, svaka čast. U prijevodu, to bi moglo značiti: plaža jest iznimno vrijedna, ali ne vrijedi ništa jer nije dovoljno vidljiva. Prema tome, plaža na kojoj su odrasle generacije Cavtaćana ne vrijedi ništa jer se ne vidi s Gornjeg Oboda, o Zvekovici da i ne govorimo.
Što se tiče marine, prema riječima predstavnika investitora, ona će spasiti uvalu od ilegalnog sidrenja i tako zaštititi Posidoniju. E pa, dragi investitori, nekoliko činjenica: ilegalno sidrenje ne događa se zbog nedostatka marina, nego jer je tako jeftinije, a koliko je marina u neposrednoj blizini Cavtata, možete i sami provjeriti. Zatim, tamo gdje se jahte ilegalno sidre, uglavnom je dubina veća od 30 metara, a Posidonije nema ispod 36 metara. Dakle, vi ćete zaštititi Posidoniju tamo gdje je nema – tako što ćete uništiti više od tri hektara te čudesne biljke tamo gdje je ima. Briljantno!
Usput, za one koji ne znaju: kvadratni metar Posidonije proizvodi od 14 do 20 litara kisika dnevno. Ona upija 15 puta više ugljičnog dioksida od iste površine amazonske prašume. To bi ipak trebao biti relevantan podatak u eri CO² paranoje i zato je Posidonija zaštićena.
Ako i potpuno zanemarimo značaj krajobraza, vrlo upitnu potrebu za marinom na toj lokaciji i „spašavanje” Posidonije, ostaje nekoliko neodgovorenih pitanja. Poznato je da je razvoj turizma na ovom prostoru, nakon Drugog svjetskog rata, donio blagostanje i promijenio nabolje živote svih nas. Hotelske strukture gradile su se da bi se otvorila radna mjesta izravno u turizmu ili u djelatnostima povezanima s turizmom.
Međutim, koliko je danas zaista potrebna izgradnja novih smještajnih kapaciteta, ako nam je doista na umu dobrobit lokalnog stanovništva, najbolje govore sljedeći podaci: u 2025. godini u Dubrovačko-neretvanskoj županiji izdano je 12.553 radnih dozvola. U općini Konavle ne znam točan broj, ali pouzdano, više od tisuću.
Marina Resort Cavtat jasno najavljuje i izgradnju stambene zgrade za potrebe djelatnika. Dakle, sve je jasno. Koliko će naših ljudi raditi u tom resortu ili oko njega? Koliko će nekontrolirano širenje hotelskih kapaciteta dovesti nove radne snage i time promijeniti demografsku sliku Konavala? Ali da se razumijemo – nemam ja ništa protiv doseljenika, svi smo mi došli odnekud. Međutim, kako nas uče primjeri iz Zapadne Europe, nagli dolazak velikog broja ljudi, koji donose svoje običaje i religije te se teško prilagođavaju lokalnim prilikama, može postati velik problem. Zahvaljujući svojoj brojnosti, prije će oni tražiti zadovoljenje svojih običaja i rituala nego što će se nastojati integrirati u postojeće. I opet, ne treba ići daleko da bi se vidjelo kako to izgleda u stvarnosti.
Ili, zapravo, nije uopće poanta u hotelu s osamdesetak soba i marini spasiteljici Posidonije, prosperitet Konavala da i ne spominjemo? Nije li slučajno stvar u luksuznim vilama i apartmanima koji se već prodaju, a još ih nisu dobro ni nacrtali? Poučeni primjerom „golfa” na Srđu, možda upravo u tom grmu mediteranske makije na Prahivcu leži zec.
A vi, dragi Konavljani, koji ste tako lijepo sačuvali đedovinu, običaje i tradiciju – hoćete li ovaj put pokleknuti pred investitorima i menadžerima s Malte, iz Rumunjske, Kanade, Ukrajine ili ćete znati reći što mislite i koliko vam je zapravo potrebna ova nekretninska špekulacija na plaži vašeg djetinjstva?
Eto, ja sam svoje rekao, u spomen na pokojnu majku s Oboda.
