Naš sugrađanin, književni povijesničar i teoretičar dr. sc. Antun Česko imao je u utorak 13. lipnja u maloj dvorani Matice hrvatske u Zagrebu promociju svoje monografije „Matoš utemeljuje svoju hrvatsku modernu“.
Uvodnu riječ održao je predsjednik Matice hrvatske Miro Gavran, a detaljno su knjigu predstavili akademik Krešimir Nemec i akademik Josip Užarević. Organizatorica je bila akademkinja Dubravka Oraić Tolić, koja je u dogovoru s autorom pripremila internu ceremoniju.
Visoke ocjene monografije obaju akademika popratio je nadaleko poznati dramski recitator Joško Ševo nadahnutim recitacijama pet, po autorovu izboru, Matoševih vrhunskih pjesama.
Publika nije bila brojna, ali zato reprezentativna, uz nazočnost autorove rodbine i njegova vlastitog izdavača svih izdanja, vlasnika znamenite izdavačke udruge Durieuxa Dražena Tončića.
Govoreći o značaju monografije, Česko je istaknuo:
„Odmah na početku knjige, u napomeni ističem dvije svoje tijekom djela znanstveno dokazane teze. Prvo, Matošev metafizički subjekt ograničen je i izravno povezan uz njegovu idealističku estetiku. I drugo, Matoš je jedini u Hrvatskoj i Europi pjesnik koji pjesme ne piše, nego ih sklada. Prema tome, on je ujedno i pjesnik i skladatelj“, objasnio je Česko.
Istaknuo je kako je pritom ušao u potpuno novo teorijsko područje, dosad nepoznato u Hrvatskoj i Europi, a to je razlikovanje autorskog subjekta koji označava samog autora, bio on pjesnik, glazbenik, skulptor ili bilo koji drugi predstavnik umjetnosti.
„Matošev životni problem je u tome što i njegov autorski subjekt, ali još više metafizički njegov odraz u njegovim pjesmama, strogo je podređen idealističkoj estetici. I zbog toga se razočarao u jedinu ljubav u Hrvatskoj, svoju Olgu, s kojom se dopisivao dok je bio u Parizu. Ali, odlazeći s falsificiranim pasošem u Hrvatsku, bio je razočaran kad ju je susreo i zbog toga u svom nesretnom kratkotrajnom životu u Hrvatskoj, kada je općom amnestijom 1908. godine došao u onu stvarnu Hrvatsku, dolazi do dramatičnog sukoba između idealne Hrvatske, koju je četrnaest godina svog izbivanja u progonstvu bio stvorio u svojoj mašti, i stvarne Hrvatske. Ta dva, gotovo katastrofalna sukoba u samome sebi, izrazio je u pjesmi „Utjeha kose“, objavljenoj kao prvoj u hrvatskom časopisu „Savremenik“ 1906. godine. U njoj je kao mrtvu, pokopao zauvijek uzalud idealnu sanjanu ženu, što se iščitava u stihovima pjesme, opraštajući se zauvijek od umrle i nedostižne idealne žene. Drugo razočaranje najbolje se očituje u šokantno kritičkim pjesmama ‘1909.’ i ‘Stara pjesma’“, istaknuo je Česko.