Ako je suditi po ulozi Sigismunda u novoj predstavi Kazališta Marina Držića “Život je san”, pred 25.-godišnjim Dorianom Vicićem je velika i blistava glumačka karijera. Mladi glumac se prije nekoliko mjeseci pridružio ansamblu dubrovačkog teatra i pojačao ga u pravom smislu te riječi. Po prva profesionalna glumačka iskustva u Dubrovnik je stigao po završetku osječke Akademije. Iako je trenutačno u velikoj gužvi zbog posljednjih priprema za novu rolu u Ibsenovom dramskom spjevu Peer Gynt, čija će se premijera održati 1. travnja, mladi glumac pronašao je vremena kako bi odgovorio na niz naših pitanja, kako bismo ga upoznali i u nešto ležernijem “izdanju”.
Otkrio nam je tako kako je odabrao glumački poziv, kako se nosi s promjenama, kako se snašao u Dubrovniku, kako izgledaju druženja dubrovačkih glumaca nakon proba, vidi li se na filmskom platnu, kako filtrira emocije likova koje tumači i koliko ih dugo nosi sa sobom, koji mu je najdraži kutak Grada, veseli li se ljetu i Ljetnim igrama, kao i svoje dojmove o dubrovačkoj publici.
Glumu ste kao svoj poziv, odabrali kasno, pri kraju srednje škole. Što je prevagnulo?
– Takve odluke su uglavnom ključne u našim životima. Vjerojatno me uplašila pomisao da ću, ukoliko upišem nešto drugo, otići u potpuno drugom smjeru i propustiti priliku. Odreagirao sam impulzivno, ali danas ne mogu zamisliti kako bi mi život izgledao da nisam.
Kako se nosite s promjenama? S obzirom na seobu iz Osijeka u Dubrovnik, čini se da vam ne padaju teško…
– Još uvijek nemam velikih životnih odgovornosti pa se osjećam otvoreno za sva nova iskustva. Treba ponekad izaći iz životnog komfora.
Kakav je bio vaš dojam kad ste prvi put ušli u naše kazalište?
– I danas se uhvatim u naletima uzbuđenja, pogotovo kada sam sam u kazalištu.
Sličnosti i razlike između Osijeka tj. Belišća i Dubrovnika?
– Ima ih dovoljno za napisati knjigu o tome. U svakom slučaju, i jedno i drugo imaju svoje
prednosti i nedostatke.
Poznato se da se glumci vole družiti nakon proba, nakon izvedbi…kako izgledaju dubrovačka druženje?
– Ako nas sutradan ne čekaju probe ili izvedbe… druženje je i više nego poželjno. Vjerujem da će preko ljeta toga biti i više.
Kako teku pripreme za dramski spjev Peery Gynt, Henrika Ibsena? Premijera je zakazana za 1. travnja.
– Ekipa je odlična, atmosfera još bolja. Uživamo u procesu i lijepo se zabavljamo. Štoviše, možda i sama premijera bude jedna velika prvoaprilska zabava!
Kako kao glumac filtrirate emocije kroz koje prolaze vaši likovi?
– Nakon mnogo ponavljanja čovjek polako otupi na sve te podražaje. Nekad je teže, nekad lakše. Nakon izvedbe potrebno je pronaći zanimaciju koja će ti odvući misli.
Knjiga ili film? I koja je knjiga koju ste nedavno pročitali, odnosno film koji ste pogledali na vas ostavio najsnažniji dojam?
– Veliki sam zaljubljenik u filmove. Ususret Oscarima, reći ću “One battle after another’’.
Najdraži kutak u Dubrovniku kojeg se do sada otkrili?
– Ulazak u Stari grad na vrata od Pila. Jednom kada prođeš kroz ta vrata uđeš u potpuno novi svijet. Mačke i ulični svirači doprinose tome – osjećaj je filmski.
Najzahtjevnija uloga koju ste do sada igrali je?
– Definitivno uloga Sigismunda u novoj predstavi ‘’Život je san’’.
Vidite li se na velikom i televizijskom ekranu?
– Naravno. Veselim se tom trenutku.
Zima nam se bliži kraju, veselite li se ljetu u Dubrovniku i Igrama?
– Ne mogu dočekati.
Kako bi voljeli da izgleda vaš glumački put, karijera?
– Sigurnim koracima do višeg cilja. Jednog dana osvrnuti se na sve i biti ispunjen.
Koliko dugo „nosite“ likove koje ste igrali sa sobom?
– Procesi izrade predstave ponekad znaju biti dugi i detaljni pa tako nije rijetkost da više vremena provedete u kazalištu nego u svom krevetu. Stoga se i sam nekad uhvatim kako u privatno vrijeme zvučim kao netko od likova koje sam igrao. Neke uloge ostave veliki utisak na vas, neke pak zaboravite vrlo brzo. S nekim likovima ću otići u grob, a nekih se neću niti sjetiti.
Kakva je dubrovačka publika?
– Prekrasna! Ako itko od vas ovo čita – hvala na svakom dolasku i lijepom komplimentu.
