Ribe je malo, nafta je skupa, a radna snaga ne postoji, mislim da ni naša placa nema budućnosti. Kaže to Dinko Cvjetović vlasnik dubrovački koća „Orke“ i „Sike“, nakon današnjeg novog poskupljenja cijene plavog dizela.
Od danas su na snazi više cijene goriva, a najviše je poskupio upravo plavi dizel, čak 17 centi po litri, i nova mu je cijena 1,36 eura. Ribarima je to najveći trošak zbog čega su već sada na granici isplativosti, a kombinacija visokih troškova i smanjenih ulova ozbiljno ugrožava i njihov opstanak i domaću opskrbu ribom.
-S obzirom na veleprodajne cijene ribe više se i ne isplati izlazit na more. Idemo na more samo zato što imamo zaposlene ljude i mislimo da će sutra možda biti bolje. Cijena goriva otišla je gore 90 posto u dvadeset dana, a mi dnevno trošimo tonu i pol goriva, što znači da nam je skoro za 800 litara goriva povećan trošak, odnosno 700 eura dnevno. Mjesečno na naš mjesečni rad to je 14 tisuća eura mjesečno, samo u cijeni goriva. Pored toga dogodio se i pomak u prirodi pa se nikad nije manje ribalo, a manje ribe hvatalo – govori Dinko Cvjetović.
– Mi smo uvijek na moru kada god vrijeme dozvoljava, ali sada ako je imalo loše vrijeme gledamo ostati u portu je uz loše vrijeme pada i ulov, pa je bolje ostati vezan da ne stvaramo minus. Do kada ćemo izdržati, ne znam. Ja sam prije poskupljenja nalio 60 tona goriva, što mi je za mjesec i pol dana rada za dva broda i kada to potrošim, ili ću vezati brodove, poslati ljude doma i sve raspustiti ili ne znam što ću. Ako ovako ostane teško da će postojati smisao rada – kaže Cvjetović.
Budućnost nije blistava
Njegova tvrtka ima trinaest zaposlenih na Orki i Siki osam ribara, plus pet zaposlenih prodavača i drugih u vanjskoj infrastrukturi koja prati brod. Nekad je, govori Dinko Cvjetović, imao petnaest zaposlenih, no sada ne namjerava zapošljavati nove ljude.
Za slabu ponudu ribe na Veliki petak na gruškoj ribarnici nije bilo ‘krivo’ vrijeme i priroda, kaže Cvjetović kako ih muče i drugi problemi koji imaju malo veze s ribanjem:
-Pritisnuti smo sa svih strana, inspekcijski nadzori što se tiče ribe i porezne inspekcije, carine, nema što nije na nama kao da kokain radimo, a ne da ribamo. Na naše vapaje da dođu s nama na more i odrade sedmicu dana da vide kako se tu radi, nitko ne želi, ali nas kažnjavaju. Mislim da je i budućnost te naše place gotova, ona više ne može opstati s ovakvim načinom ophođenja svih institucija koje su na nju vezane. Najveći smo ribari ovdje, a najozbiljnije razmišljam o tome da odustanem jer su nas sveli na razinu kriminalaca –kaže Cvjetović i dodaje:
– Budućnost nije blistava, ribe je malo, nafta je skupa, a radna snaga ne postoji. Na brodovima imam ljude iz Perua, Indonezije i Filipina, na dva broda imam dva Hrvata i sretan sam da jednoj osobi rečem ‘dobarvečer’ ili ‘laku noć’. Ribamo uz Google prevoditelj, a to ne može funkcionirati. To je kronični problem svih privrednika u Hrvatskoj, a naš možda i najveći jer je posao težak i budućnost bez ozbiljne potpore države, odnosno razumijevanja posla ne vidim niti u bijeloj niti u plavoj ribi – kaže Cvjetović.
