16.8 C
Dubrovnik
Petak, 29 ožujka, 2024
NaslovnicaLifestyleAko si želio bit glavni, morao si imat pištolj i žute metke...

Ako si želio bit glavni, morao si imat pištolj i žute metke s Liberana…

Znate li vi šta znači stonski Liberan? To vam je ona festa gdje smo svi ushićena djeca i gdje u vrevi kibicamo ostalu djecu oko štandova, tu smo od vreline jutarnjeg sunca do sklapanja njegovih narančastih očiju, opijeni blještavilom narukvica i kolajni, ušuškani u miris šugamana, gaća, majica i kupaćih kostima, izazvani slatkoćom šećerne vune i gumenih bombona raznih boja čije šarenilo određuje jedino odmor, bezbrižnost, igra, vika i cjenkanje.

napisala: Marina Asturić


Navikla sam promatrati znatiželjne oči s druge strane štanda, one su nekada sustizale glad mojih težnji, ali i dubine neispričane priče u svojim tamnim, proširenim i neshvaćenim zjenicama. Beznadni sanjar kakav jesam, pisala sam tuđe živote u mislima posve olako i protiv svoje volje, nikada ne znajući hoću li naići na ljutnju nezadovoljnih prodavača ili na ljubaznost iskazanu šutnjom i laganim pozdravom koji se miješao s ostalim povicima.
Kad sam bila manja, glavno je bilo kupiti pištolj ili pušku s mecima; na Brocama nije bilo jesi li žensko ili muško, ako si želio bit glavni, morao si imat pištolj i žute metke s Liberana, one za koje su stariji vazda govorili da ne budu upereni u oči. Kako je mogla žgoljava mala izborit svoje mjesto u društvu ako ne kupi pištolj i Ronaldinhov dres plave i crvene boje? Nikako.

Mogla je samo čekat Liberan. I čekala je ringišpil sreće, okretanja u godinama uživanja, odbijanja odrastanja u vrtlogu uzbuđene djece ispred i iza njenog sjedala.
Kad smo porasli, čekali smo imena pjevača koji će nastupat za festu, pa bismo se šminkale i pripremale satima, a onda bismo balali, pravili se da ne pijemo kako nas ne bi ko špijo doma, doživljavali slatke uspomene radosti koje ne blijede, koje su ucrtane u svaku liniju srca i na krivulju usana.


Korona nam je ove godine donijela štand tuge i sumnje. Nema štanda dolazaka, iščekivanja i druženja, samo taj neizvjesni ringišpil straha, a ne znaš u kojem će smjeru krenuti. Nema šarolikosti ljudi, okusa vremena s bombonima niti djece koja trče i kupuju. Vidim zabrinutu djecu kako propuštaju Ston na njegov dan slavlja, u nadi kako će opet potrčati prema štandovima veselja. Želimo isto. Sa svake strane štanda.

Foto: arhiva

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Danas objavljeno

Dubrovnktv.net

Najnoviji komentari

KOMENTAR TJEDNA