29.8 C
Dubrovnik
Nedjelja, 13 srpnja, 2025
HomeLifestyleAko si želio bit glavni, morao si imat pištolj i žute metke...

Ako si želio bit glavni, morao si imat pištolj i žute metke s Liberana…

Znate li vi šta znači stonski Liberan? To vam je ona festa gdje smo svi ushićena djeca i gdje u vrevi kibicamo ostalu djecu oko štandova, tu smo od vreline jutarnjeg sunca do sklapanja njegovih narančastih očiju, opijeni blještavilom narukvica i kolajni, ušuškani u miris šugamana, gaća, majica i kupaćih kostima, izazvani slatkoćom šećerne vune i gumenih bombona raznih boja čije šarenilo određuje jedino odmor, bezbrižnost, igra, vika i cjenkanje.

napisala: Marina Asturić


Navikla sam promatrati znatiželjne oči s druge strane štanda, one su nekada sustizale glad mojih težnji, ali i dubine neispričane priče u svojim tamnim, proširenim i neshvaćenim zjenicama. Beznadni sanjar kakav jesam, pisala sam tuđe živote u mislima posve olako i protiv svoje volje, nikada ne znajući hoću li naići na ljutnju nezadovoljnih prodavača ili na ljubaznost iskazanu šutnjom i laganim pozdravom koji se miješao s ostalim povicima.
Kad sam bila manja, glavno je bilo kupiti pištolj ili pušku s mecima; na Brocama nije bilo jesi li žensko ili muško, ako si želio bit glavni, morao si imat pištolj i žute metke s Liberana, one za koje su stariji vazda govorili da ne budu upereni u oči. Kako je mogla žgoljava mala izborit svoje mjesto u društvu ako ne kupi pištolj i Ronaldinhov dres plave i crvene boje? Nikako.

Mogla je samo čekat Liberan. I čekala je ringišpil sreće, okretanja u godinama uživanja, odbijanja odrastanja u vrtlogu uzbuđene djece ispred i iza njenog sjedala.
Kad smo porasli, čekali smo imena pjevača koji će nastupat za festu, pa bismo se šminkale i pripremale satima, a onda bismo balali, pravili se da ne pijemo kako nas ne bi ko špijo doma, doživljavali slatke uspomene radosti koje ne blijede, koje su ucrtane u svaku liniju srca i na krivulju usana.


Korona nam je ove godine donijela štand tuge i sumnje. Nema štanda dolazaka, iščekivanja i druženja, samo taj neizvjesni ringišpil straha, a ne znaš u kojem će smjeru krenuti. Nema šarolikosti ljudi, okusa vremena s bombonima niti djece koja trče i kupuju. Vidim zabrinutu djecu kako propuštaju Ston na njegov dan slavlja, u nadi kako će opet potrčati prema štandovima veselja. Želimo isto. Sa svake strane štanda.

Foto: arhiva

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Danas objavljeno

Dubrovnktv.net

Najnoviji komentari

KOMENTAR TJEDNA