Dobitnici Orlanda za 74. Dubrovačke ljetne igre su: Nataša Dangubić za dramu i Marko Mimica za glazbu. Grand prix Orlando je dobila pijanistica Dubravka Tomšič Srebotnjak. Nataša je “Orlanda” posvetila svom, nedavno preminulom, ocu te je s tom posvetom mnoge u publici rasplakala.
Dobitnike nagrade Orlando za najuspješnija ostvarenja u dramskom i glazbenom programu 74. Dubrovačkih ljetnih igara, ali i Grand prix Orlanda, obznanila je Hrvatska radiotelevizija danas, 25. kolovoza na svečanosti dodjele nagrada u atriju palače Sponza.
Ocjenjivački sud nagrade Orlando za dramu u sastavu: Davor Mojaš, Željka Turčinović i Petra Jelača odlučio je Orlanda u dramskom programu dodijeliti Nataši Dangubić koja je osvojila dubrovačku publiku na svečanosti otvaranja Igara, ali i u predstavama “Mara i Kata” te “Sjetne žene raguzejske”.
Ocjenjivački sud nagrade Orlando za glazbu u kojemu su Dijana Hilje, Alberto Frka i Matija Novaković odlučio je nagradu dodijeliti bas – baritonu Marku Mimici koji je nastupio na koncertu u Dvoru 28. srpnja uz pratnju kubanskog pijaniste Marcosa Madrigal.
Grand prix Orlando ove je godine dodijeljen proslavljenoj nagrađivanoj slovenskoj pijanistici porijeklom iz Dubrovnika, Dubravki Tomšič Srebotnjak.
OBRAZLOŽENJA ZA NAGRADE
NagradA Orlando za najbolje umjetničko ostvarenje u dramskom programu 74. Dubrovačkih ljetnih igara jednoglasno je dodijeljena Nataši Dangubić, za ulogu Marije Gučetić, u predstavi ‘Sjetne žene raguzejske’ Marijane Fumić, premijerno prikazanoj 17. kolovoza 2023. u Parku Gradac, u režiji Dore Ruždjak Podolski, te izvedbi Festivalskog dramskog ansambla.
Nakon niza odigranih uloga na Dubrovačkim ljetnim igrama, Marija Gučetić u interpretaciji Nataše Dangubić pokazala je zrelost i suverenost vladanja scenom te postupnu gradnju lica kroz koju su nastajali zapleteni slojevi ličnosti, ljubavi, tišine, tuge i boli, njezine Marije Gučetić. Sigurna u izvedbi, kreativna u interpretaciji, Nataša Dangubić svojom nadahnutom, distingviranom i vehementom kreacijom postaje predvodnicom ženskog ansambla predstave Sjetne žene raguzejske te prima inter pares izvedbe. Svojim neupitnim talentom i posvećenosti glumačkom poslu, Nataša Dangubić kroči putem važne i nezaobilazne protagonistice u dubrovačkom repertoaru i hrvatskom kazalištu.
Osim uloge u Sjetnim ženama raguzejskim, Nataša Dangubić zaslužila je nagradu Orlando i zbog ovogodišnjeg doprinosa cjelokupnom dramskom repertoaru Dubrovačkih ljetnih igara. Ulogom dubrovačke gospođe koja predstavlja građane Dubrovnika na ceremoniji svečanog otvorenja, dominirala je čitavom izvedbom, pokazla svoj talent i glumstvenost, te kreativnost kao koautorica scenarija, uz redatelja Sašu Božića. Tom je ulogom i izvedbom Nataša Dangubić pokazala svoj specifični glumački nerv temeljen na pučkome izričaju; kao dijete Grada otvorila je srca sugrađana, puka koje je predstavljala, te dokazala da je glumica višestrukih mogućnosti, scenskih izazova i zagovora. Luk započet u suradnji sa Sašom Božićem u njegovom autorskom projektu Skup: igre 2012., razvio se preko suradnje u festivalskoj uspješnici Mara i Kata, te kulminirao ulogom dubrovačke gospođe u ceremoniji svečanog otvorenja Igara.
Većinskim brojem glasova Povjerenstvo za glazbu je proglasilo bas-baritona Marka Mimicu dobitnikom nagrade Orlando za glazbenu izvrsnost na 74. Dubrovačkim ljetnim igrama.
Na koncertu 28. srpnja u 21:30 u Kneževu dvoru, čuli smo izvedbe Marka Mimice – bas-bariton i Marcosa Madrigala – klavir, u izvedbi odabranog programa Wolfa, Ravela, Šostakoviča i Musorgskog.
Posebno se istaknuo 36-godišnji bas-bariton Marko Mimica ljepotom svoga glasa, interpretirajući 3 glazbena ciklusa tamno obojenim glasom izuzetno dobre dikcije, misaono muzicirajući lijepo i ozbiljno, s duboko promišljenim glazbenim frazama.
Prvi ciklus su bile 3 pjesme na Michelangelove stihove Huga Wolfa, koje je kompozitor napisao sa svoje 43 godine pred svoju smrt, a njihova jednostavna struktura, omogućila je Marku Mimici slobodu i ljepotu glasovne interpretacije. Kobno je zazvonio njegov glas dok je pjevao npr. – Alles endet was entstehet – tzv. Baladu smrti koja govori o prolaznosti svega stvorenog.
Drugi ciklus – Maurice Ravel – Don Quichotte a Dulcinee, napisane za filmsku adaptaciju Don Quichoteea za čuvenog pjevača Fjodora Šaljapina, koje je Mimica izvodio precizno ritmički i intonativno točno, poigravajući se svojim bogatim glasom suvereno i lako.
Treći ciklus – Pjesme i plesovi smrti Modesta Petroviča Musorgskog, na stihove Kutuzova, možda najsnažniji, kompozitora koji pripada tzv. Moćnoj gomilici – realizmu u ruskoj glazbi 60-tih godina 19. stoljeća.
I ovdje forma proizlazi iz teksta kojeg nam je Marko sjajno dočarao kroz izraze boli, patnje, tuge i očaja, pokazavši u forteu svu dominantnost svog bogatog glasa.
Treba naglasiti da je Mimica sve skladbe izvodio napamet, da ga je publika izuzetno i oduševljeno prihvatila i par puta pozivala na poklon.
Zbog svoje zrelosti, duboke promišljenosti u odabiru i prezentaciji glazbene večeri, izuzetne dikcije, pjevača koji ide od strukture glazbene rečenice, muzicirajući i lijepo i ozbiljno, mi ovom mladom umjetniku dodjeljujemo Orlanda.
