Prije nekoliko dana je na zagrebačkome groblju Gornje Vrapče na vječni počinak ispraćen arhitekt Ivan Tenšek koji je preminuo u četvrtak 11. veljače 2021., dan nakon svoga osamdesetog rođendana. A upravo je taj jubilarni rođendan dan ranije obilježio u uskome krugu svojih suradnika i prijatelja na Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu na kojemu je proveo čitav svoj radni vijek i u koji je s mladenačkim entuzijazmom dolazio raditi i nakon odlaska u mirovinu. Osim što to govori o radnoj i kolegijalnoj atmosferi institucije u kojoj je pokojni arhitekt Tenšek proveo zapravo čitav život, govori i o iznimnoj ljubavi prema svome zvanju i posvećenosti poslu koje su ga krasile. Njegova staložena i mirna narav na prvi pogled nije otkrivala unutarnju intelektualnu znatiželju gotovo opsjednutu građevinskim spomenicima s kojima se susretao i koje je preko šezdeset godina arhitektonski snimao svojim velikim crtačkim umijećem.
Teško bi bilo izračunati koliko je vremena u Dubrovniku proveo pokojni Ivan Tenšek, ali s obzirom na mnogobrojna istraživanja kulturne baštine koju Institut za povijest umjetnosti od svoga osnutka (1961.) provodi u dubrovačkome kraju ne bismo pogriješili ako bismo kazali kako se u Dubrovniku osjećao kao kod kuće. Ivan Tenšek bio je dio različitih istraživačkih ekipa koje su radile na mnogim spomenicima i Dubrovačke biskupije, pa između ostaloga, na istraživanju i dokumentiranju Biskupske palače, kompleksa bivšega benediktinskoga samostana Gospe od Jezera na Mljetu, katedrale Gospe Velike, zborne crkve sv. Vlaha, crkve sv. Spasa na Placi (Stradunu), kompleksa isusovačkoga kolegija (Sjemeništa) s crkvom sv. Ignacija, crkava Stona i Elafita…
No, možda je njegov najintenzivniji angažman bio tijekom arheoloških istraživanja dubrovačke katedrale koja su provođena nakon potresa koji je zadesio grad 1979. godine. Surađujući s voditeljem istraživanja Josipom Stošićem (1935.-2009.) tijekom 1980-ih godina dokumentirao je arheološke nalaze, snimio tlocrte i situacije toga ogromnoga nalazišta koje je osim podzemlja barokne katedrale i obližnje Bunićeve poljane otkrilo senzacionalne nalaze prethodne romaničke katedrale srušene u potresu 1667. godine te još ranije kasnoantičke (tzv. bizantske) katedrale. A da svoj rad na tom prevažnom spomeniku nije smatrao samo za radni zadatak, već ga je doživljavao u svoj njegovoj punini, pokazuje i činjenica da je više puta pratio i sudjelovao u razgovorima o do danas neostvarenim zamislima prezentacije katedralnoga podzemlja, ali i uređenja prezbiterija katedrale koji su zaključeni okruglim stolom o tom složenom pitanju održanim 2012. godine. Spomenimo kako rekonstrukcija i restauracija ranijega izgleda prezbiterija katedrale provedena 2015.-2016. ne bi bila moguća bez preciznih arhitektonskih snimaka baroknoga oltara koje je prilikom demontaže trideset godina ranije napravio upravo arhitekt Tenšek. Jednako tako, niti monumentalne monografije Katedrala Gospe Velike u Dubrovniku (2014.) i Zborna crkva sv. Vlaha u Dubrovniku (2017.) ne bi bile zamislive bez njegovih arhitektonskih nacrta i rekonstrukcija. Radi svega toga ostat će nam u trajnome sjećanju uz zahvalnost na iskorištenim talentima u radu za javno dobro.
Više o oproštaju od arhitekta Ivana Tenšeka na poveznicama:
– https://www.ipu.hr/article/hr/1015/posljednji-pozdrav-ivanu-tenseku
– https://www.ipu.hr/article/hr/1017/uz-posljednji-pozdrav-ivanu-tenseku-
Ivan Viđen (izvor: Dubrovačka biskupija)
foto: Institut za povijest umjetnosti
