Mnogi ga poznaju kao čovjeka koji na Stradunu dijeli srca i s posebnim žarom predstavlja svoj Grad, a ljubitelji dubrovačke glazbe po pjesmi „Organizator kiše”, koja je s vremenom stekla kultni status. Mirsad Đulančić Mirso, 54-godišnji Dubrovčanin, ove subote ponovno okuplja dubrovačke glazbenike i publiku na obljetničkom koncertu, 30 godina nakon svojega prvog samostalnog nastupa.
U rubrici „Od A do Ž” otkrio nam je kako je nastala njegova najpoznatija pjesma, što za njega znače susreti s turistima na Stradunu, kakav Dubrovnik pamti iz mladosti i što bi volio poručiti novim generacijama glazbenika.
Što ste po struci i koje ste sve poslove tijekom života radili?
– Završio sam srednju trgovačku školu. Dosad sam u životu radio u ugostiteljstvu, građevini, okušao sam se i na filmskim setovima u sporednim ulogama i kao statis. Radio sam i na Ljetnim igrama. Bavio sam se i fitoterapijom, firmica mi se zvala Flora. Glazbom i pisanjem pjesama bavim se čitav niz godina.
Kako ste došli na ideju srca na Stradunu? Što ona za vas predstavljaju?
– Kroz pjesme mi se provlačila ideja ljubavi i došao sam na ideju materijalizirati je u obliku suvenira srca koje ću nuditi uz fotografiranje turistima kao znak dobrodošlice.
Kako podnosite ljetne vrućine na Stradunu?
– Ljeti je ondje gdje radim veoma vruće, međutim moj stav da radim nešto uzvišeno za dobro sebe i cijelog Grada daje mi snagu da izdržim! A i velika podrška ljudi iz Grada.
Reagiraju li turisti na Stradunu uvijek pozitivno na vaše geste? Što najviše volite u susretima s njima?
– Mnogi turisti ne mogu vjerovati da postoji netko tko s tolikim žarom predstavlja svoj rodni Grad! Turisti su oduševljeni. Mogao bih knjigu napisati o događajima kroz ove godine.
Je li ljubav jedna od najvažnijih stvari u životu? Koga i što najviše volite i cijenite?
– Najviše cijenim kad vidim kod osoba da imaju suštinu u ljubavi i da ljude dijele na dobre i loše, a ne po nacionalnosti ili boji kože! Napredni ljudi svijeta su oni koji su mi uzor.
Vaša pjesma „Organizator kiše” ima gotovo kultni status. Kako je nastala i jeste li ikada mogli zamisliti da će živjeti sve do danas?
– Moja pjesma „Organizator kiše” nastala je kao poetski rad u mom dnevnom boravku 1989., godine, a godinu dana poslije sam je uglazbio. Drago mi je da je doživjela kultni status. U početku nisam vjerovao u njezinu snagu, ali nakon reakcije javnosti uvidio sam da je zbilja ima!
Čega se danas najradije prisjetite kada pomislite na koncert na kojem ste prvi put izveli tu pjesmu?
– Kad se sjetim svog prvog nastupa s tom pjesmom, sjetim se oduševljenja ljudi koji su je čuli, a i svog osjećaja ispunjenja.
Ove subote održava se obljetnički koncert. Kako se rodila ideja o njegovu organiziranju i što očekujete od te večeri? Imate li tremu?
– Moji prijatelji Leo Klešković i Zvonimir Bašica željeli su reprizirati moju prvu izvedbu pjesme „Organizator kiše” kroz ovaj koncert. Vjerujem da će koncert biti spektakl i pokretač glazbenog i poetskog stvaralaštva te da će pokrenuti novi val kreativnosti i odmak od današnjih kvazivrijednosti, kao i pomak u istinskom smjeru boljitka, kako za naš Grad tako i za cijelu našu domovinu Hrvatsku!
Dio prihoda od koncerta namijenjen je mladim dubrovačkim glazbenicima kako bi lakše došli do prilike za predstavljanje publici. Što biste im poručili?
– Mladima bih poručio da idu stopama kreativnosti na svim životnim poljima i da proizvode nešto novo i originalno. Da svojim radom pokazuju da Dubrovnik posjeduje energiju koja se kroz njihove radove pokazuje cijelom svijetu!
Koliko ste pjesama dosad napisali? Je li pisanje za vas način izražavanja emocija, sabiranja misli i promišljanja o životu?
– Napisao sam oko stotinu pjesama. Početkom godine izlazi prošireno izdanje moje knjige Put istine. Dosta mojih pjesama bit će u njoj. Sve što sam dosad u životu napravio, ne bih napravio da nije bilo svih ljudi koji su me dosad pratili i pomagali mi. Sve što radim i što ću raditi je zahvaljujući njima i zato im veliko hvala! Roditeljima, nastavnicima, poznanicima i svim onim neznanima koji su mi svojim djelima pomogli na Putu!
Koja je vaša neostvarena želja?
– Moja neostvarena želja je da oni koji moraju prepoznati prave vrijednosti, prepoznaju ih i podrže u svakom pogledu, ne samo riječima nego i djelima!
Zašto se niste nastavili profesionalno baviti glazbom? Pripremate li nešto novo i pišete li pjesme za druge izvođače?
– Glazbom se nisam nastavio profesionalno baviti jer sam shvatio da i amaterskim bavljenjem mogu postići neki uspjeh! Imao sam nove umjetničke ideje koje sam mislio predočiti. Danas isključivo pišem za sebe, ali ako je nekome potrebno napisati dobar tekst i glazbu voljan sam to i uraditi!
Kakav je bio Dubrovnik vaše mladosti?
– Dubrovnik je u mojoj mladosti bio Grad u koje su se ljudi bez mobitela puno više družili i komunicirali. Dubrovnik je i tada kao i sad bio preteča turizma.
Kakve vas uspomene vežu uz život na Montovjerni?
– Montovjerna je miran i lijep dio Grada gdje žive većinom dobri ljudi!
Laska li vam kada vam govore da ste dobri duh i živa ikona Grada?
– Sve što sam postigao, postigao sam zbog društva koje je ulagalo u mene kao osobu. Moja malenkost je prepoznala svoje vrijednosti. Stoga kad kažu ikona, legenda ili nešto slično to mi je isto kao da mi kažu dobar dan!
