Najstarija redovnica Sestara franjevki od Bezgrešnog začeća BDM s Danača u Dubrovniku, s. M. Rafaela (Kata) Vrdoljak, preminula je u utorak 14. srpnja okrijepljena svetim sakramentima, u bolnici Sv. Rafael u Strmcu, u 93. godini života i 66. redovništva. Sprovod će biti u petak 17. srpnja u 11.45 sati na Mirogoju u Zagrebu, a misa zadušnica istoga dana u 18 sati u kapeli Sestara franjevki, V. Barutanski ogranak 5 u Zagrebu, priopćili su iz Dubrovačke biskupije.
Sestra Rafaela, krsnim imenom Kata, rođena je 24. studenoga 1933. u mjestu Suhač (Podvaroš), u župi Gospe Sinjske u Sinju od roditelja Jakova i Ane rođ. Stipanović.
U matičnu kuću na Dančama došla je 20. studenoga 1958. gdje je započela novicijat i obukla redovničko odijelo 20. ožujka 1960., položila prve zavjete 23. travnja 1961. i one doživotne 27. travnja 1968.
Redovnički put je s. Rafaelu vodio od Cavtata 1961. godine do samostana sv. Franje u Zagrebu 2026. godine. Cijeli redovnički život sestre Rafaele bio je obilježen radom u domaćinstvu, ponajviše u samostanima i župama Dubrovačke biskupije. Mnoge godine služila je po župama Pelješca, također u Majkovima i na otoku Šipanu te u sestarskom samostanu sv. Franje u Zagrebu. U samostanu sv. Nikole u Stonu obnašala je i službu samostanske poglavarice.
Svemu što je radila utiskivala je svoj prepoznatljiv, osobit pečat. Bila je vješta u šivanju (bila je poznata po popravljanju i krpanju onoga što je izgledalo nemoguće popraviti) te je tom vještinom rado pomagala i spremno izlazila u susret mnogim ljudima gdje je služila, a napose je rado pomagala svećenicima Dubrovačke biskupije.
Jednako je revno i ustrajno molila. U svojim molitvama je preporučivala svoju Družbu, obitelj i cijelu Crkvu, tražeći trajni zagovor Čudotvorne Gospe Sinjske, koju je osobito voljela i kojoj se s djetinjim povjerenjem utjecala još od djetinjstva.
Posljednjih godina njezino se zdravlje postupno pogoršavalo, a tjelesne sile slabile. Ipak, Gospodin joj je udjeljivao snagu da na svoj način podnosi svu težinu starosti, nemoći i bolesti. Te su je patnje ujedno pripravljale za konačni susret s Kristom.
„Zahvalne za svjedočanstvo dugogodišnjeg redovničkog života s. Rafaele koji je, u jedinstvenosti njezine osobnosti, bio vidljivim mjestom Božje objave u našoj Družbi, izričemo joj ljudsku i sestrinsku zahvalnost te molimo nebeskog Oca da u beskrajnom moru njegove ljubavi i milosrđa pronađe svoj mir i vječnu radost“, poručuju redovnice s Danača.
