Dubrovačko-neretvanska županija u ovoj školskoj, odnosno akademskoj godini, računajući korisnike stipendija iz prethodnih godina koji su na temelju uspjeha ostvarili pravo na nastavak stipendiranja, kao i 56 novih stipendista, stipendira ukupno 133 mladih ljudi, što je osam stipendista više nego prošle godine. Među onima koji su prvi puta dobili županijsku stipendiju razgovarali smo s troje stipendista koji su se izdvojili nadarenošću, ali i izborom deficitarnih struka te planovima za daljnje obrazovanje u kojima očito ne računaju na lake prečice.
Stanko Gnječ, pohađa drugi razred Gimnazije Metković i prvi je puta stipendist Dubrovačko neretvanske županije iako je bez sumnje to mogao postati i ranije. Uvijek ima sve petice, ide na natjecanja, ali lani nismo znali za ovu stipendiju, govore roditelji Milka i Đani koji su za maloljetnog Stanka potpisali ugovor o stipendiji:
– Iz matematike i fizike stalno idem na natjecanja, bio sam i na natjecanjima iz njemačkog i engleskog, ali najviše iz fizike. Na to sam fokusiran, a ostalo mi je usput – kaže ovaj gimnazijalac koji je i županijski prvak u natjecanju u fizici.
– Planiram studirati ili Prirodno matematički fakultet ili Fakultet elektrotehnike i računarstva u Zagrebu, jer najviše volim fiziku, i teorijsku i eksperimentalnu, pa mi se čini da su ti fakulteti najbolji u tome, a poslije toga ne znam, nešto fizikom – kaže samouvjereno Stanko.
Ante Kralj, brucoš građevine u Zagrebu, ugovor o stipendiji potpisao je kao kandidat natječaja za deficitarna zanimanja, no nema sumnje da bi prošao i na uvjetima za nadarene studente jer je već uspješno položio prve kolokvije. Na pitanje kako je biti brucoš nakon prvog semestra odgovara: „nije lako studirati.“
– Sad sam sve kolokvirao pa sam Bogu hvala, stigao doma, ali nije lako, treba baš učiti. Baš sam na svetoga Vlaha imao ispit pa sam u Grad stigao dan iza. Nemaju obzira prema nama Dubrovčanima nimalo – kaže uz smijeh Ante Kralj. Iako je propustio Festu, zadovoljan je izborom fakulteta, a to je najvažnije:
-Zanimljiv je fakultet i baš sam zadovoljan, a i kad sam birao fakultet gledao sam da je to nešto što me zanima i da ću kad završim imati posla. Nitko mi u obitelji nije građevinar i još nisam odlučio za što ću se specijalizirati jer još i ne znam koje su mogućnosti, ali jedino znam da ću se poslije fakulteta vratiti doma, u Mokošicu – kaže Ante i odaje kako nije razlog želje za povratkom samo obaveza županijskog stipendista nego i cura.
Leona Mačai, studentica je treće godine Pedagogije i Engleskog jezika na Sveučilištu u Splitu i ovo joj je već treća stipendija.
-Prvu godinu stipendiralo me je Sveučilište, drugu Općina Župa dubrovačka, a sada Županija. Stipendija pomogne, kako ne, to je lijep džeparac, a stanujem u stanu s još dvije cimerice pa je i tu dobrodošla – govori Leona čiji je mlađi brat brucoš Strojarstva u Zagrebu i stipendist Općine Župa dubrovačka. Leona je zadovoljna izabranim fakultetom pa nije ni čudo da joj i učenje tako dobro ide. Još nije sigurna koju će od dviju struka izabrati kao karijeru.
– Volim što smo na Pedagogiji imali mnogo više prakse, išli smo i u škole i u vrtiće, ali još ne znam je li to i moja budućnost. Engleski mi jest malo zahtjevniji, ali to volim pa mi nije problem učiti. Ne mislim da će nas profesore jezika lako zamijeniti umjetna inteligencija – govori buduća pedagoginja i profesorica engleskog jezika.
Razgovarati s ovakvim mladim ljudima pravo je osvježenje i svatko vidi da sto, odnosno dvjesto eura mjesečno iz županijskog proračuna, dolaze u prave ruke. U njihovim riječima nema velikih fraza, ali ima puno rada, odgovornosti i vjere u sebe – i baš zato ih je tako ugodno slušati, shvatiti koliko je lijepo kad nove generacije govore s jasnim snovima pred sobom.
