Rezime dvaju oprečnih razmišljanja i doživljaja života u Gradu, iznijeli su i srđevci koji pišu:
U razmaku od nekoliko dana, na lokalnim portalima možemo pročitati nekoliko oprečnih izjava o tome kako je danas živjeti u Dubrovniku.
Franković: Više se ljudi doseljava nego iseljava iz grada. Izvrsno smo mjesto za život i rad
Prvo je naš gradonačelnik ponosno izjavio:
‘’Još jedna potvrda uspješnosti našeg Grada! Prema analizama portala gradonacelnik.hr, naš Grad svrstao se među TOP 10 hrvatskih gradova s pozitivnim migracijskim saldom. To znači da se više ljudi doseljava nego što ih se iseljava jasan pokazatelj da Dubrovnik nije samo predivan grad za posjetiti, nego i izvrsno mjesto za život, rad i obitelj.‘’
PISMO Selim iz Dubrovnika s obitelji, jer se život ne smije svesti na preživljavanje
Međutim, svega dva – tri dana nakon, opet u lokalnim medijima, mogli smo pročitati otvoreno pismo našeg sugrađanina u kojem kaže: ‘’ Dubrovnik danas nije grad za ljude. Nije grad za obitelji. Nije grad za djecu. Nije grad za radnika. Dubrovnik danas nije ni grad za turizam, jer ovakav turizam ne vodi nikamo. I zato odlazim. Ne jer želim, nego jer moram. Jer život se ne smije svesti na preživljavanje. A u Dubrovniku danas – sve drugo je nemoguće.’’
“Čitajući pismo zapitala sam se tko je to odlučio pljuvati moj Grad…”
Danas opet jedna čitateljica piše kako je Grad mjesto apsolutnog blagostanja i kako naš sugrađanin nema pravo „pljuvati“ njezin dom.
E sad, postavlja se pitanje kako mogu postojati dva potpuno suprotna Dubrovnika, jedan – izvrstan Dubrovnik i drugi iz kojeg ljudi odlaze?
Da bismo našli odgovor prvo smo provjerili brojke Državnog statističkog zavoda, a dio kojih prenosi portal http://xn--gradonaelnik-urb.hr/ i na kojeg se poziva naš gradonačelnik. One za 2024. godinu glase ovako:
· U Dubrovnik je uselilo 567 stranih državljana više nego što ih se iselilo.
· Iz Dubrovnika je iselilo 69 hrvatskih državljana više nego što ih se uselilo
· U Dubrovniku je bilo 128 više umrlih nego rođenih:
· U Dubrovniku na kraju 2024. godine je bilo 567 stranih državljana više, a 197 hrvatskih državljana manje.
Zaključak je da su i gradonačelnik i naš sugrađanin zapravo u pravu. Dubrovnik je grad u koji se ukupno gledajući više ljudi doselilo nego iselilo (zahvaljujući doseljenicima iz inozemstva), ali Dubrovnik, gledajući po stavkama, jest grad u kojem se odselilo više hrvatskih državljana nego što se u njega uselilo. To nas dovodi do pitanja kakav grad želimo i kakav grad naša vlast i naš gradonačelnik razvija?
Za našeg gradonačelnika i saborskog zastupnika brojke govore da je Dubrovnik ‘’izvrsno mjesto za život, rad i obitelj’’.
Nama brojke pokazuju da Dubrovnik i njegova ekonomija stvaraju radna mjesta privlačna prvenstveno stranim radnicima. Naši novi sugrađani, kao i mi, obični su ljudi kojima je u nekom njihovom rodnom mjestu daleko od Dubrovnika, neki njihov Mato Franković također ustvrdio da je njihov grad ili selo ‘’izvrsno mjesto za život, rad i obitelj’’, ali oni su kao i naš sugrađanin unatoč optimističnom zaključku svoga gradonačelnika morali odseliti u potrazi za pristojnim životom. Nisu oni birali Dubrovnik jer je svjetski poznat grad po znanju, inovacijama ili znanosti, nego ih je nesreća u vlastitoj zemlji odvela bilo gdje, pa čak i u Dubrovnik. Oni su došli kako bi zaradili i većinu te zarade poslali doma svojim obiteljima što je njihovo legitimno pravo. Ali takva ekonomija, koja stvara radna mjesta zanimljiva samo siromašnijima iz cijelog svijeta, ekonomija temeljena na stranim radnicima, a usput i na stranim ‘’investitorima’’, nezdrava je ekonomija. To je ekonomija u kojoj se većina stvorene vrijednosti (bila ta vrijednost u obliku vlasničkog profita ili u obliku radničke plaće) izvozi iz zemlje što zemlju osiromašuje ekonomski, a onda i demografski.
S druge strane, to gradonačelnikovo ‘’izvrsno mjesto za život, rad i obitelj’’ i ekonomija koja je temelj te ‘’izvrsnosti’’ lokalnom stanovništvu, koje nije u posjedu stranačke iskaznice nudi četiri poštena, ali ipak samo četiri, zanimanja u privatnom sektoru: građevinski radnik, radnik u ugostiteljstvu, radnik u turizmu i taksist. Mladom čovjeku, nakon školovanja, s ovako oskudnom ponudom poslova, koji ili nisu dio struke za koju se školovao, ili mu visina plaće u ponuđenim zanimanjima ne omogućuje rješavanje stambenog pitanja, ne preostaju nego dva izbora: ili odustati od stvaranja obitelji jer je neodrživo ili odseliti i stvoriti obitelj negdje drugdje.
Ovo je ono što brojke pokazuju. Nažalost. Želimo vjerovati da je naš gradonačelnik dovoljno pametan i da ih razumije, a ovo što vidimo je da je ,nažalost, ‘’politički pametan’’ pa ih izvrće i tumači na način koji njemu odgovara.
Zato, želimo vam dragi naš gradonačelniče, da budete gradonačelnik koji drži do istine i koji se ne bavi prilično jeftinim izvrtanjem činjenica i brojki, a najviše od svega želimo vam da budete gradonačelnik grada koji uistinu jest, kako ste ono rekli, ‘’izvrsno mjesto za život, rad i obitelj’’.
Za nas je to grad koji svojim građanima i njihovoj djeci nudi poslove od kojih mogu živjeti i stanove koje si mogu priuštiti, a strane radnike privlači jer je svjetski poznat grad po znanju i inovacijama. A potom ih prihvaća, poštuje, uključuje u suživot i ne odriče im pravo da o njemu imaju čak i kritičko mišljenje.