Grupa Dubrovčana nedavno je hodočastila sv. Padre Piu i arkanđelu Mihaelu, u nama susjednu talijansku regiju Apuliju. Putovanje je počelo misom i blagoslovom u crkvi Sv.Križa u Gružu, a sve pod duhovnim vodstvom fra Nediljka Jerkana i fra Miša Biskupa.
Napisala: Tina Violić, akademska slikarica i redateljica
Okrijepljeni molitvom vedro smo krenuli brodom Dalmacija preko Jadrana. Vrijeme je bilo divno, plovidba ugodna uz krunicu i molitvu. Na brodu su predivno pjevali i svirali hodočasnici s Tahita koji su na povratku iz Međugorje također hodočastili Padre Piu. U večernje sate stižemo u Bari obasjan zrakama sunca na zalasku.
Autobusom nastavljamo u San Giovanni Rotondo mjesto poznato po životu i Božjem radu svetog Pia iz Pietralcine poznatog kao Padre Pio. Upravo je blagdan nebeskog rođenja Svetog Padre Pia 23. rujna povod hodočašća, te je bila velika sreća da smo na taj dan pun milosti mogli biti prisutni i uputiti svoje molitve svetom Padre Piu. Padre Pio kapucin i franjevac je već za ovozemaljskog života bio na glasu svetosti, imao je dar stigmi, te je mnogo svjedočanstava ozdravljenja njegovim zagovorom. O tome svjedoči 5 crvenih knjiga svjedočanstava i dokaza povodom njegove beatifikacije.
Prvi dan smo pohodili crkvu, muzej i jaslice. Naredni dan na sam blagdan sv. Padre Pia sudjelovali smo na svečanoj svetoj misi i procesiji mjestom i posjetili svečev grob. Vjernici su ostavili pisma sa molbama za ozdravljenje. Posebno mi je ostao u sjećanju trajni prizor živih jaslica u sklopu svetišta gdje oko kipova Svete obitelji borave žive životinje.
Naše sljedeće odredište je Monte Sant’ Angelo svetište arkanđela Mihaela koje je jedno od najstarijih europskih svetišta gdje se još od 5. stoljeća štuje arkanđeo Mihael koji se više puta ukazao u prirodnoj špilji duboko pod zemljom. Pred blagdan arkanđela Mihaela u svetištu podno Monte Gargana koje je i UNESCOva zaštićena baština, Božjom providnošću smo imali i svetu misu na hrvatskom. U pauzi smo kušali lokalne slastice „pasticciotti” od prhkog tijesta punjenog kremom od amareta, vanilije i s višnjama.
Put nas odvodi južnije u posjet prastarom kamenom gradu Materi, koji se diči titulom drugog najstarijeg grada na svijetu nakon Jerihona. Nastanjena još od paleolitika Matera je prekrasno okamenjeno svjedočanstvo kontinuiranog života ljudi te njihove prilagodljivosti lokalnim uvjetima tijekom tisućljeća. U starom dijelu grada koji lokalno zovu Sassi di Matera u prirodnoj stijeni pješčenjaka izdubljene su trogloditske nastambe, a kasnije kuće, palače, crkve, cisterne i farme.
Kroz prostranstva maslinika predivne Apulije vozimo se prema mjestu Alberobello. Još jedno mjesto kao iz bajke. Gradić je to poznat po pitoresknim građevinama naziva trulli (kupola).
Još od djetinjstva čuvam porculansku maketu trulla koju sam dobila na rego, a koja ima počasno mjestu u našem obiteljskom betlemu. Konačno sam ih doživjela u punoj veličini i sjaju. Prisutni još od prapovijesti trulli su u prošlosti građeni u suhozidu radi brzine i mogućnosti razgradnje u svrhu izbjegavanja poreza. Krov je pokriven kamenim pločana i objeljen vapnom sa prastarim simbolima u svrhu zaštite.
Vraćamo se prema obali i posjećujemo svetište Bitteto. Blaženi Jakov Zadranin rođen je u Zadru 1400., a živio je i umro na glasu svetosti u Bittetu. Već za života je činio čudesa, a nadasve za zdravlje djece. Poznata je priča da je svoj štap stavio u zemlju iz kojeg je izraslo drvo ljute naranče koje i danas stoji u vrtu samostana, iako suho svake godine naraste za 5mm. Njegovo neraspadnuto tijelo s poštovanjem čuvaju vjernici Bitetta koji ga štuju kao zaštitnika mjesta, a sve više mu se utječu i Zadrani. Blaženi Jakov je bio i vrstan kuhar, volio je kuhati bob, a jedno od čudesa kaže da je za nestašice vode posudu za kuhanje ispunio svojim suzama i tako omogućio obrok subraći za vrijeme kuge. Kad sam se poklonila bl. Jakovu, obećala sam mu da ću prvi bob skuhati njemu u čast po njegovoj ričeti.
Bliži se trenutak odlaska i naša posljednja postaja ovog divnog i nadahnutog putovanja je Bari. Već skoro 1000 godina Bari ima čast čuvati relikvije svetog Nikole, našeg omiljenog sveca zaštitnika djece i pomoraca. Taj čudotvorni svetac čiji zemni ostaci i danas proizvode mirisno ulje koje nazivaju Mana Božja, završio je svoj zemaljski život 6. prosinca 343. godine u gradu Myra, odakle su dio relikvija 1087. preuzeli bareški mornari, a nešto kasnije su Venecijanci uzeli preostale manje kosti. Bila nam je velika čast pokloniti se relikvijama sv. Nikole kojeg u svetištu štuju i vjerni katolici i pravoslavci.
Hodočašće je bilo odlično organizirano uz vodstvo direktorica agencije Divine gđe Renate Karlić sa svojim timom gđama Nensi i Ana. Bili smo cijelim putem blagoslovljeni lijepim vremenom i pobožnim vodstvom fra Jerkana i fra Biskupa. Imali smo iznimnu čast i milost posjetiti 4 velika svetišta i dva predivna povijesna grada. I svjetovna strana putovanja nas je oduševila, domaćini su u svim mjestima bili jako gostoljubivi, usluga na razini, a hrana fantastična.
Moja kćer Emu je imala jedno predivno gastronomsko iskustvo „Pasta Experience”. Pod vodstvom vrsne majstorice gđe Lucie naučila je izradu čak 4 vrste tradicionalne tjestenine, koje su nam odmah skuhali i poslužili. Spomenut ću neka jela koja smo provali: orecchiete con cime di rapa, taralli, sir cacciocavalo mladi i zreli sušen u špilji, razne vrste kravlje i bivolje mozzarele, umak od suhih rajčica sa extradjevičanskim maslinovim uljem, slastica „Tirami-Sud” osmišljena sa bogatim plodovima juga, a bilo je i fantastičnih likera sa neočekivanim sastojcima.
Ovo predivno, nadahnuto iskustvo puno milosti i blagoslova nadahnulo je i moj novi ciklus slika sakralne tematike.
Zaključit ću s riječima fra Jerkana: „Pax et bonum omnibus” – Mir i dobro svima!
