Tomislav Birimiša će na jesen postati po treći put brucoš. Nema razloga, naime, da mu Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih ne odobri zatraženu dopusnicu za paralelnim studiranjem na dva fakulteta. Tomislav je s prosjekom 5.0 završio prvu godinu Kemijskog inženjerstva i to nakon što se na ovaj fakultet prebacio po okončanju prve godine molekularne biologije, također s prosjekom 5,0. A, upravo je saznao da je na prijemnom ispitu medicine u Zagrebu ostao prvi! Želi studirati na oba, za što mu treba odobrenje nadležnog ministarstva.
Željan znanja, ovaj dvadesetogodišnji mladić iz Mokošice, iznad svega plijeni svojom skromnošću, izgrađenim radnim navikama i zrelošću razmišljanja.
Odmah na početku razgovora, iskreno kaže:
-Prije nego što krenem odgovarati na pitanja razjasnio bih malo svoju pozadinu. Želim biti u potpunosti transparentan. Obrazovni put mi je bio dosta “vijugav”. Bilo je tu i pogrešaka i
dobrih odabira – pa pojašnjava:
-Maturirao sam iz Klasične gimnazije u Dubrovniku nakon čega sam upisao studij
Molekularne biologije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu (PMF) u Zagrebu. Biologija
me oduvijek zanimala, išla mi je pa mi se odabir tog studija činio dosta prirodnim. Nekako
nisam puno razmišljao o tome čime bih se bavio. Na Molekularnu biologiju je dosta teško
upasti, sve se mature trebaju imati 4/5. Nakon izlaska rezultata matura, kad sam vidio da
sam upao i još dobro plasirao, nisam o drugim studijima ni razmislio. Tako sam otišao u
Zagreb i krenuo studirati na PMF-u. Uredno sam položio prvu godinu s prosjekom 5.0, ali se
nisam baš našao u tome. Molekularna biologija mi je bila preusko područje i htio sam nešto
šire. Također su me jako brinule opcije zapošljavanja nakon studija. Htio sam neki studij s
kojim će mi kasnije biti otvoreno više vrata. Odlučio sam onda da ću se prebaciti na
Kemijsko inženjerstvo na Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije (FKIT) isto u
Zagrebu. Na FKIT-u sam isto položio prvu godinu s prosjekom 5.0, ali je i tu “nešto”
nedostajalo. Bilo mi je žao što sam odustao od biologije. Tim odabirom sam zanemario neke svoje iskonske želje. Zvuči dosta poetično, ali recimo da i jest bilo tako. Odlučio sam negdje na početku drugog semestra da ću probati upisati Medicinski fakultet (MEF) u Zagrebu.
Nakon te odluke, uslijedile su pripreme…ponovno.
– Da, dosta sam se pripremao, ponavljao iz starih skripti koje sam imao još od svoje mature, nabavio sam novije skripte i još vježbao po službenom priručniku sa zadatcima za prijemni na MEF-u. Nakon dosta pripreme izašao sam na prijemni i ostao prvi od 948 pristupnika s 92,5% riješenosti. Dijelim prvo mjesto s jednom budućom kolegicom/kolegom koju još ne znam.
Naravno, bilo bi pošteno napomenuti da ja već studiram dvije godine i to studiram
upravo u područjima koje prijemni provjerava (biologija, kemija i fizika). Svakako sam ponosan na svoj rezultat, ali mislim da je sasvim jasno da je rezultat kolegice/kolege koja dijeli prvo mjesto sa mnom još impresivniji od moga. Čisto uzimajući u obzir da ta osoba ne studira već dvije godine. Sjećam se da je prije dvije godine na prijemnom ostao prvi maturant s postotkom riješenosti od 97%. Koliko je to pak impresivno.
Hrabro je odlučio da želi studirati paralelno dva uistinu ozbiljna fakulteta, ali mu to treba biti i odobreno.
-U cijeloj ovoj situaciji odlučio sam da želim paralelno studirati FKIT i MEF. Nisam htio odustati od FKIT-a, a nisam ni htio odustati od upisa MEF-a. Oduvijek sam itekako imao afinitete za (bio)medicinsko područje. Želim studirati oboje. Mislim da će mi to dati upravo širinu koju tražim. Svjestan sam opterećenja koje bi mi je ta odluka donijela, ali sam stvarno spreman posvetiti se tome. U najgorem slučaju ako vidim da ne stignem i da mi krene škoditi zdravlju, odustat ću od jednog. Ne bih si nikad oprostio da barem ne probam. Znate, dosta ljudi mi je reklo da ću se svakako trebati specijalizirati za nešto i da se ne mogu u životu baviti baš svime. Dan ipak traje samo 24 sata. Slažem se. Morat ću se nekad specijalizirati za nešto (to i želim), ali kad ću učiti ako ne sad? Sad je period u kojem najbolje upijam znanje i kad mogu sebi izgraditi bazu za buduću karijeru. Bilo u kemiji ili u medicini ili oboje.
Ideju za paralelnim studijem mi je potaknuo jedan profesor s FKIT-a kojem sam se obratio za savjet. Taj profesor ima puno iskustva i u akademiji i u hrvatskoj farmaceutskoj industriji pa su me zanimali njegovi stavovi. Rekao mi je da zna za djevojku koja je paralelno studirala Kemiju na PMF-u i medicinu i uspješno sve polagala. Nisam ni mislio da je ta opcija moguća prije nego što mi je to profesor ispričao.
Kako je moja situacija dosta neuobičajena, trebao sam zatražiti odobrenje Ministarstva
znanosti obrazovanja i mladih da mi se iz državnog proračuna financira paralelni studij. Tako zakon nalaže. Odobrenje mi još nije stiglo, ali nadam se da hoće.
Znači li to da je spreman cijeli način života podrediti učenju. Samo učenju?
-Moj život u Zagrebu stvarno nije podređen samo učenju. Treniram veslanje, družim se,
putujem, učlanjen sam u 2 studentske udruge, držim instrukcije… Jako volim predavati
prirodoslovne predmete drugima. Mislim da je tjelovježba stvarno bitna. Tako se rješavam
napetosti, da mi nije bilo veslanja ne znam kako bih izdržao. Topli pozdrav ekipi s PMF
Veslanja! Vjerujem da ću stići paralelni studij. Uz sve poviše navedene obeveze ja nekako još uspijem skupiti 3-4 sata na mobitelu po danu. Jedna jako loša navika.
Ima li nešto što ga u medicini iznimno već privlači u smislu specijalizacije?
-Teško mi je reći kojoj se grani medicine želim posvetiti. Jedva sam se na ovo odlučio, a ne
još specijalizaciju. Doduše, ističu mi se hematologija, imunologija, infektologija, neurologija i reumatologija kao meni najzanimljivije, ali to ću tek na studiju vidjeti. Medicinu sam odabrao jer sam negdje na putu shvatio da želim raditi s ljudima, a i da bih se htio baviti znanošću. Medicina, ali i znanost općenito, su mi jako zanimljive.
Iza svake ovakve inspirativne priče se nalaze izražene radne navike i disciplina.
-Moja priča jest malo neuobičajena, kako ste napisali možda nekima i inspirativna, ali uvijek sam pokušavao pratiti svoje želje. Radio sam ono što sam mislio da je najbolje. Nakupio sam nekog iskustva i odlučio se na ovo. Volim znanost još od djetinjstva. Iako, nije da me znanost kao pojam privlači, nego jednostavno volim sve što dolazi uz to. Volim učiti, naravno ako je po mojoj volji, a ne dan prije ispita. U svijet znanosti i tehnike me najviše uveo Youtube. Od malena sam gledao jako puno videa o medicinu, fizici, matematici… U
donošenju moje odluke pomoglo je i iskustvo iz raznih izvannastavnih aktivnosti u području
prirodoslovlja i tehnike. U Dubrovniku, još od srednje škole, ali i u Zagrebu tijekom faksa,
pohađam radionice primijenjene znanosti u UR Institutu, neprofitnoj udruzi vođenoj
biotehnologom Gjinom Šutićem. Mislim da u izvannastavnim aktivnostima ima velika
vrijednost.
Radne navike i disciplina su izrazito bitne. Kod mene barem, iza svega toga leži osobna
motivacija. Ne bih mogao gurati nešto čisto “da guram”, mora mi postojat neka moja
motivacija. Ja financiram vlastiti studij i život u Zagrebu pa radim preko ljeta. Primam i
stipendiju. Ne smeta mi rad preko sezone, mislim da je to dobro, na svakom poslu kojeg
sam radio sam upoznao različite ljude i stekao dobra iskustva i radne navike
Sad kad gledam unaprijed, htio bih biti liječnik. Želim i sudjelovati u znanstvenom radu i
istraživanju. Ako to budem mogao iskombinirati vjerujem da ću biti dosta zadovoljan. To su
zasad neke moje općenite želje. Nije ništa strogo zacrtano i ne želim da bude. Nemam
strogo zacrtan “cilj”. Mislim da osoba s 18, pa ni 20 kao ja, uopće ne može znati što točno
želi raditi u životu. Dobro je usmjeriti se prema svojim afinitetima, ali isto tako i pustiti da ima dosta “lufta”.
Dubrovačka Klasična gimnazija je bila, čini se, izvrstan temelj za tvoje i dosadašnje, iznimne rezultate i uspjehe, a ostaje, izgleda, i povezanost s profesorima, razrednicima. O tvom velikom uspjehu nas je i obavijestila prof. Mirjana Žeravica, bivša razrednica koja je izuzetno ponosna na tebe.
-Srednja škola mi je ostala u lijepom sjećanju. Imao sam većinom stvarno dobre nastavnike. Onim nastavnicima, koje nisam u srednjoj volio jer su bili strogi, sam danas prezahvalan. Najviše su nas drilali iz hrvatskog, matematike i engleskog što je super. Na maturi se sve to itekako isplatilo. Prirodne predmete sam većinom sam pripremao, dosta su i teži na maturi. Po treći ću put biti brucoš, što i jest malo smiješno. Ali što sad? Rađe bih sad mijenjao fakultete, nego ostao kasnije u životu “osuđen” na nešto što ne želim, žaleći što nisam odabrao drukčije.
Budućim studentima, sadašnjim maturantima, bih poručio da puno uče. Da u odabiru
fakulteta razmisle što ih zanima, gdje se općenito vide? Vide li se u toj struci? Neka dobro
promisle o opcijama zapošljavanja, ali i da prate svoje afinitete. Mislim da je jako bitno
raspitati se i dobiti kvalitetne savjete. Ja sam dosta savjeta pročitao na Redditu. To iskreno
žalim, nemojte tamo gledati za savjete. Uvijek je puno bolje nekome se uživo obratiti. Idite
na dane otvorenih vrata fakulteta, upoznajte struku…
Svu sreću i uspjeh ti želim, mladiću!
Bravo mladiću, ti si ponos zajednice.
Želim ti svako dobro, tebi i tvojima.
Bravo! Čestitam!Rezultati zavrjeđuju poštovanje. Odraz su Vašeg intelektualnog potencijala i radnih navika.Odaberite i usmjeriti se samo na jedan od navedenih fakulteta i dovodite ga do kraja.Ne gubite snagu u uskladivanju obaveza na dva prirodna fakulteta istovremeno jer će se termini praktikuma preklapati a materija svakog je zahtjevna.Diploma svakog od njih daje ogromnu mogucnost samorealizacije u struci i znanosti.Mladi ste,uzivajte u studentskom zivotu i svemu što uključuje.Zelim Vam uspijeh i svako dobro u zivotu.